petak, 10. veljače 2017.

Mark Tven- Tom Sojer

Avanture Toma Sojera pisac je smestio u sredinu 19. veka, u malo mesto Sent Petersburg koji se nalazi na obali reke Misisipi. Glavni lik ovog romana je dečak po imenu Tom Sojer. On živi sa tetkom Poli i mlađim bratom Sidom.
Tom je vragolasti dečak koji često izvodi nestašluke te se to već može videti na početku romana. Pisac nam opisuje radnju u kojoj se Tom sakrio u ostavi i krade pekmez iako mu je tetka zabranila da ga jede. Tom je lukav pa se vrlo uspešno izvlači iz situacije, ali tako da beži na kupanje, a ne u školu.
Tetka ga je zbog toga sledeći dan, u subotu, stavila u kaznu, pa mora da okreči celu dvorišnu ogradu. No, Toma ništa ne može sputati niti zaustaviti u naumu da se izvuče. On svoje prijatelje uveri kako je krečenje jako zabavno te oni sav posao odrade umesto njega i još mu i plate za to. Kada je posao bio gotov, tetka Poli je bila jako iznenađena i nije mogla verovati da je Tom tako brzo i dobro uspeo sve to da oboji. Za nagradu ga pušta da ode da se igra i daje mu jabuku.
Tom provodi vreme igrajući se sa svojim prijateljem Džo Harperom te u tom trenu ugleda predivu devojčicu imenom Beki Tačer. Tom se zaljubi u nju na prvi pogled.
U nedelju Tom mora prisustvovati misi i to obučen u svečanu odeću, lepo odelo i svečane cipele. Tomu se nikako nije sviđao ovakav izgled koji ga je sa jedne strane sputavao. Na ulazu u crkvu dobijale su se ceduljice sa obzirom na to koliko je ko poznavao Sveto Pismo. Tom je zamenio svoj zarađeni novac sa ceduljicama i tako dobio svoj primerak Biblije.
U ponedeljak je trebalo poći u školu, no Tomu se to baš i nije dalo pa je odlučio da glumi da je bolestan. Ipak, tetka prepoznaje njegovu glumu pa Tom mora da se zaputi u školu. Putem je sreo sina pijanice koji dane provodi ne radeći ništa jer ne ide u školu. Njegovo ime je Haklberi Fin. Njih dvoje se tada dogovore da će se naći uveče i ići na groblje.
Pošto se Tom zapričao s Hakom, zakasnio je u školu. Učiteljica ga odluči kazniti i to tako da mora da sedi sa devojčicom u klupi. Srećom po Toma, radi se o devojčici Beki u koju je Tom zaljubljen. On joj odmah iskaže svoja osećanja i želi da se veri. Beki odmah pristaje, no kada saznaje da je Tom već bio veren sa drugom devojčicom, rasplače se i prekida veridbu.
Uveče Tom se sastaje sa Hakom i po dogovoru odlaze na groblje. Ali ni sami nisu slutili da će tamo videti pravo ubistvo. Naime, došlo je do svađe i tuče između Mafa Potera koji je bio pijan, kriminalca Crvenog Džoa i doktora Robinsona. Crveni Džo je nožem ubo doktora, a u tom trenu dečaci od straha pobegnu i kažu jedan drugome da neće nikada nikome ovo reći.
Informacija o ubistvu na groblju brzo se proširila mestom. No, kako je nož kojim je ubistvo počinjeno pripadao Poteru, on je glavni osumnjičeni. Ne pomaže mu ni ubica Crveni Džo, koji će čak i svedočiti protiv njega ne bi li još više sebe osigurao. Tomu proradi savest i muče ga noćne more oko celog događaja.
Toma muče brojni problemi, svađa se sa tetkom, a tužan je i zbog toga što ga je Beki odbila te odluči iz svih tih razloga da pobegne od kuće. Putem sretne prijatelja Džoa Harpera koji je i sam odlučio isto pa se upućuju u gusarsku avanturu. Pridružuje im se i prijatelj Hak Fin te sva trojica ukradu splav i počnu plovidbu. Plovili su nizvodno rekom od St. Petersburga sve do Džeksonovog ostrva.
Iako im se život na ostrvu činio idealnim i poželeli su nikad da se ne vrate, kod prijatelja se počela javljati čežnja. Tom ih ipak uverava da ostanu na ostrvu. U isto vreme saznali su da meštani pretražuju reku i traže ih. Tomu je bilo žao tetke Poli pa odluči jedne noći kada su njegovi prijatelji spavali, da se iskrade te joj ostavi poruku u kući da je dobro i da je živ. No prilikom posete, on zatekne tetku u društvu Džoove majke, Meri – sestrične i Sida kako plačući planiraju sahranu. Tada se Tom predomislio.
Kada se vratio prijateljima na ostrvo, izneo im je novi plan. Oni provode dane uživajući u igri, a Hak ih je čak i naučio da puše. Nakon toga, obuzela ih je slabost i mučnina. Uskoro ostrvo zahvati oluja, pa su oni primorani da potraže zaklon.
Kako je Tom čuo kada će se održati njihov pogreb, plan im je bio da se tada pojave tamo i sve iznenade. Planirano i učine, i razvesele sve prisutne svojim dolaskom.
Kada su se vratili u školu Džo i Tom su bili pravi junaci. Svima su pričali svoje avanture, a zapalili su čak i lule. Jedino Tom se nikako nije mogao pomiriti sa Beki. Sve do jedne prilike kada Tom odluči uraditi dobro delo i na sebe preuzme krivicu oko pocepane stranice dnevnika. Naime, stranicu je pocepala Beki.
Ubrzo je i školskoj godini stigao kraj, a tako je došao i ispit znanja, tj. završni ispit. Na njemu se Tom baš i nije iskazao jer mu se učiti nikada nije dalo. Praznici su počeli, a Beki odlazi iz grada. Tada Tom shvati da će mu biti jako dosadno. Da sve bude još gore, on se razboli.
Počinje suđenje Poteru i Toma ponovo progoni osećaj krivice. Odluči da se pojavi u sudnici i razotkrije pravu istinu, tj. da je pravi krivac Crveni Džo. No, on tada beži.
Tom i Hak odluče da pođu u potragu na skriveno blago u jednoj staroj kući. Tamo sreću i Crvenog Džoa i njegovog novog saputnika koji im beži sa pronađenim blagom. Sanduk koji je pun zlata nalazi se u Džoovim rukama, a dečaci odlučuju da ga prate kako bi ga se domogli.
Malo nakon ovog događaja, Beki se ponovo vraća u grad. Organizovano je za svu decu poseta MekDugalovoj pećini. Tamo se Becky i Tom izgube pa svi organizuju potragu za njima.
Pošto je Hak i dalje pratio zlikovca Džoa, saznaje da će on uskoro napasti udovicu Daglas pa odluči da ode na imanje i kaže sve vlasniku. Udovicu su spasili no Džo je ponovo pobegao. Njegov saputnik se utopio u reci.
U isto vreme Beki i Tom su već na izmaku snaga u pećini. Pogotovo Beki koja je već skroz klonula. Tom odluči da sam ode u potragu za izlazom te na tom putu sreće Crvenog Džoa. Džo pobegne od straha, a Tom pronalazi maleni otvor za izlaz.
Iako su se porodica i meštani već oprostili od Toma i Beki, oni se vraćaju živi i zdravi. Sudija Thačer je naredio da se zatvori ulaz u pećinu kako se ovakve stvari više ne bi događale. To nije bila dobra vest za Crvenog Džoa koji je ostao zarobljen u pećini te je od gladi umro.
Tom i Hak u tajnosti odlaze u pećinu i tamo pronalaze sanduk pun zlata. Njega je tamo sakrio Crveni Džo. Njih dvojica su sada bogati, ali to im ništa ne znači. Hak ima novi dom, živi kod udovice Daglas. No, za njih je idealan život avantura i već jedva čekaju kada će se otisnuti na sledeću.
Ovaj roman inspirisan je na istinitoj radnji samog pisca, njegov opis odrastanja i detinjstva pa se smatra i autobiografskim.
Vrsta dela: avanturistički roman
Vreme radnje: sredinom 19. veka
Mesto radnje: Sent Petersburg, gradić na obali Misisipija
Likovi: Tom Sojer, Haklberi Fin, tetka Poli, Beki Tačer, Džo Harper, Sid, Meri, Crveni Džo, Maf Poter, doktor Robinson, udovica Daglas…
Beleška o autoru
Mark Tven ili Semjuel Langhorn Klemens (pravo ime) poznati je američki književnik i humorista koji je svojim delima postao poznat i cenjen među svim generacijama. Rodio se 30. novembra 1835. godine u mestu Florida kao šesto od sedmoro dece.
Pošto nije bio baš uzoran učenik, već je u dvanaestoj godini odlučio da prekine školovanje. Radio je različite poslove. Svoj radni vek je započeo kao štampar, a neko vreme je radio i kao kormilar na jednom od parobroda na reci Misisipi. Nakon toga bio je i kopač zlata te novinar pa izdavač i na kraju je svoj radni vek završio kao književnik i predavač.
Nije mogao da bude dugo na istom mestu i stalno se selio. Tako je i započeo novinarsku karijeru. Nakon što je neko vreme učestvovao kao dobrovoljac u građanskom ratu, odlučio se za posao izveštača gde je počeo objavljivati dela pod imenom Mark Tven.
Smatra se kako je velik broj najboljih dela napisao tokom osamdesetih godina 19. veka. Od njegovih dela treba izdvojiti: „Kraljević i prosjak“, „Život na Misisipiju“, „Tajanstveni stranac“, „Doživljaji Toma Sojera“, „Avanture Haklberija Fina“, „Naivčine u inostranstvu“.
U svim svojim delima zadržao je vedri duh te je poznat po humorističnim romanima. Promoviše slobodu, prava na jednakost te je izrazito dobro prikazao život američkog društva iako nije imao osnovnog obrazovanja. Umro je 21. aprila 1910. godine u Stormfildu.

Mark Tven-Kraljevic i prosijak

Kratak sadržaj
U Londonu u 16. veku, jedan vrlo siromašan dečak Tom upoznaje kraljevića Edvarda. Taj kraljević je bio željan avantura, igre, ni ne sluteći da izvan njegove palate postoji drugačiji svet, dok je Tom čeznuo za životom u izobilju. Kada su se jednog dana stražari ružno poneli prema Tomu koji je hteo da vidi kraljevića, počinje zanimljiva priča. Edvardu je bilo žao sirotog dečaka i pozove ga k sebi da se zajedno igraju. Kroz igru su shvatili kako svako od njih želi biti onaj drugi i odlučili su da zamenu odeću i malo preokrenu uloge.
U trenutku dok je Tom sa sebe skidao majicu Edvard je primetio modricu i krenuo da kazni stražara, ali je zaboravio da na sebi već ima Tomove prnje. Stražar je verovao kako je to dečak koji je hteo da se uvuče u dvorac i izbaci Edvarda na ulicu, a Tom ostane u dvorcu. Edvard napolju postane predmet poruge i mora se spašavati begom, dok Toma na dvoru smatraju kraljevićem, koji se iznenada raspametio i zato se čudno ponaša. Kako su dvorani bili obzirni, nisu javno govorili o kraljevićevom ludilu, ali sreća je da Tom brzo uči i da je oduvek maštao o tome da je kralj, pa je brzo znao kako treba da se ponaša.
Kada teško bolesni kralj Edvard umre nastupi trenutak da se za kralja proglasi kraljević od Velsa. To Tomu stvori nove probleme, iako mu se sve više sviđala uloga kraljevića, ali i kralja. Toliko se uživeo u ulogu da se konačno i osmelio i odlučio da pomiluje osuđenike vođene na gubilište. Njegova plemenitost će izazvati divljenje dvorana nakon čega više niko nije sumnjao da je kraljević na putu da ozdravi.
U međuvremenu pravi kraljević Edward je i dalje izložen napadima rulje, a najgori trenutak za njega biva kada ga se dočepa Tomov otac Džon Kanti koji ništa ne posumnja, osim Tomove majke. Od okrutnosti Džona Edvarda pokušava da spasi otac Endrju, ali ga on okrutno ubije. Edvard na kraju uspeva da pobegne i odluči da krene prema dvorcu Gvidholu u nameri da dokaže kako je on pravi kraljević. Na putu sretne vojnika i avanturistu, koji se nakon višegodišnjeg ropstva vratio u Englesku.
Hendon je zbog obroka svog brata bio prisiljen da napusti dom, a kako mu je bilo žao ubogog dečka pristao je da glumi slugu umišljenom kraljeviću i bude njegov zaštitnik. Nažalost Džon Kanti je uspeo da ih pronađe i odvede kraljevića van Londona u abmare gde se skupljaju skitnice. Među njima Edvard opet biva izložen poniženjima i proglašen za kralja bena Šuk-Šuk Prvog.
Edvard je uspeo da pobegne jer su skitnice htele da krade i u begu pronađe pustinjaka koji je umislio da je anđeo. Pustinjak je poverovao kraljeviću, ali kako je za sve zlo okrivio njegovog oca kralja Henrika, pustinjak odluči ubiti Edvarda. U tom trenutku naleti Majls Hendon, ali pustinjak sakrije kraljevića i uputi Hendona na pogrešan trag. Edvarda na kraju pronađe Džon Kanti koji ga opet odvede među skitnice, ali zbog svoje hrabrosti i veštine, kraljević i tamo stekne prijatelje. Majls Hendon je uspeo da ga pronađe i to u najvažnijem trenutku kada je uhvaćen zbog sumnje da je počinio krađu. Hendonova snalažljivost ga je spasila vešala.
Nakon toga Majls i Edvard su krenuli prema Hendonovom imanju gde ih zatekne Hju, Majlsov brat, koji poriče da ga poznaje, a sve kako ovaj ne bi vratio deo svog imanja i voljenu Idit koju je Hju prisilio na udaju. Hendona i Edvarda bace u tamnicu, a Hju pozove ljude da lažno svedoče protiv Hendona. Na kraju ih puste i njih dvojica se vrate u London.
međuvremenu se priprema krunisanje i Tom zaboravlja kako on nije pravi kralj. Kada mu se tokom ustoličenja pred noge baci majka, on je odbija, ali istog trena oseti grižu savesti i istog trena su kraljevske časti izgubile svaku vrednost. Na sam dan krunisanja dečaci uspevaju da se sretnu i objasne čitavu zabunu, ali poveruju im tek kada Edvard objasni gde se nalazi državni pečat. Hendon je najviše bio iznenađen što je Edvard zaista kraljević. Nakon krunisanja Hju je Hendonu morao da vrati imanje. Ubrzo je umro, a Hendon je opet mogao da bude sa voljenom Idit. Tom i Hendon su bili u kraljevoj milosti, a Edvard VI poučen neverovatnim životnim iskustvom bio je upamćen kao blag i dobar vladar.
Naslov dela: Kraljević i prosjak
Vrsta dela: društveno-istorijski roman
Autor: Mark Tven
Beleška o autoru
Mark Tven ili Semjuel Langhorn Klemens (pravo ime) poznati je američki književnik i humorista koji je svojim delima postao poznat i cenjen među svim generacijama. Rodio se 30. novembra 1835. godine u mestu Florida kao šesto od sedmoro dece.
Nije bio baš uzoran učenik, već je u dvanaestoj godini odlučio da prekine školovanje. Radio je različite poslove. Svoj radni vek je započeo kao štampar, a neko vreme je radio i kao kormilar na jednom od parobroda na reci Misisipi. Nakon toga bio je i kopač zlata te novinar pa izdavač i na kraju je svoj radni vek završio kao književnik i predavač.
Nije mogao da bude dugo na istom mestu i stalno se selio. Tako je i započeo novinarsku karijeru. Nakon što je neko vreme učestvovao kao dobrovoljac u građanskom ratu, odlučio se za posao izveštača gde je počeo objavljivati dela pod imenom Mark Tven.
Smatra se kako je velik broj najboljih dela napisao tokom osamdesetih godina 19. veka. Od njegovih dela treba izdvojiti: „Kraljević i prosjak“, „Život na Misisipiju“, „Tajanstveni stranac“, „Doživljaji Toma Sojera“, „Avanture Haklberija Fina“, „Naivčine u inostranstvu“.
U svim svojim delima zadržao je vedri duh te je poznat po humorističnim romanima. Promoviše slobodu, prava na jednakost te je izrazito dobro prikazao život američkog društva iako nije imao osnovnog obrazovanja. Umro je 21. aprila 1910. godine u Stormfildu.

Sarl Bodler-Albatros

Albatros“ je jedna od poznatijih pesama iz zbirke „Cveće zla“ Šarla Bodlera. Pesma je inspirisana stvarnim događajem kojem je pesnik svedočio dok je bio na putovanju za Indiju 1841. godine. Bio je prisutan na brodu dok su mornari uhvatili i mučili jednog albatrosa. Bodler je u toj životinji vidio sebe, identifikovao se s tim mučenjem koje ga je podsetilo na emocionalne torture koju su mu priuštili njegovi roditelji, posebice majka, od koje je uvek tražio zaštitu, ali mu ju je ona retko kad pružala, verovatno pod zabranom svog muža. Bodler je pokušao da spasi pticu od svojih mučitelja, a onda se zainteresovao za tu veličanstvenu životinju. Albatros je najveća ptica koja može da leti, s rasponom krila od preko dva i po metra. Zbog svoje snage i veličine, albatros može da leti ususret vetru čak i za vreme velikih oluja, što se vredo divljenja. Albatros je za pesnika u ovoj pesmi simbol mučenika, stanje koje on itekako dobro poznaje. Sve ovo iskazano je i u samoj pesmi – od opisa događaja mučenja, do poređenja albatrosa i njegove muke s mukom pesnika.
Prva strofa ulazi u središte vanjske problematike. Prikazan je lov na albatrosa, što mornari rade iz dokolice i zabave. Već od drugog stiha pesnik opisuje albatrosa;
„… silne morske ptice
na putu nemarne, tihe pratilice“
Albatros je prikazan oprečno – i kao silan i kao tih. Sve to čini ga veličanstvenim i dostojanstvenim. U ovoj strofi ne vidimo mnogo stilskih figura, osim lepih epiteta i metafore „tihe pratilice“ koja opisuje albatrosov nagon da sledi lađe. Primećujemo jednu personifikaciju „ljuti vrtlozi“. Vrtlozima su epitetom „ljuti“ dane ljudske osobine.
U drugoj strofi nastavlja se opis torture albatrosa, pa se ove slike vežu motive početka prve strofe. Odjednom albatros više nije veličanstvena ptica, već posramljena. Vidimo kontrast između slobodnog albatrosa i sputanog, a sve u jednom stihu „Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni…“. Nekadašnji „kraljevi azura“ kontrasno su prikazani kao „nevešti“, „sputani“, a u sledećem stihu i „skunjeni“. Njihova „bela i ogromna krila“ odjednom su „vesla“ s kojima nezgrapno mašu. Veličanstvena krila, to moćno oruđe albatrosa, odjedom je postalo njihovo ruglo koje ih sputava da se otisnu u nebesa. Ta antiteza naglašava se već na početku treće strofe: „Maločas prekrasan, a sad smešan, jadan…“. Ova slika izaziva tugu, što je jasna i jaka emocija koju je pesnik htio da izazove kako bi potakla suosećanje, baš kao i stih „krilati se putnik bori s okovima“.
Albatros je personificiran kada ga je pesnik nazvao putnikom. Ujedno je motiv putnika simbol slobode albatrosa i velike širine mesta koje poseti za života. Ostatak strofe prikazuje ljudsku zlobu i zavidnost. Mornari muče albatrosa dimom iz lule, a onda se rugaju njegovom pokušaju bekstva. Tužna je i mučna to slika koja mnogo govori o ljudskoj zlobnoj prirodi.
poslednjoj strofi pesnik iznosi ideju pesme. Prikazi mučenja bili su sredstvom kojim je pesnik poredio svoj mučenički život s mukom albatrosa, a time i sebe sa tom pticom. Albatrosa naziva „knezom oblaka“. Ovaj motiv ujedno je i personifikacija i metafora. Njome pesnik veliča pticu, ali donekle i sebe, jer kaže „Tom knezu oblaka i pesnik je sličan“. Metaforom „on se s burom druži“ i „munjom poji oči“, pesnik govori o prirodi albatrosa, ali i sopstvenom životu. Oboje rade veličanstvene stvari, karakteristične samo njima. Vredni su divljenja, ali pak, on je, kao i albatros „na tlu sputan i zemlji nevičan“. Ni pesnik nije dobar u zemljaskim stvarima, njega takođe sputavaju okovi ljudi, baš kao i albatrosa. Ove prekrasne slike, simbolički predočene, najlepši su i najpoetskiji izrazi u celoj pesmi. Poslednji stih „divovska mu krila smetaju da kroči“ metafora su za sve pesnikove karakteristike koje bi trebali da budu najvrednije odlike, ali na zemlji ipak ispadaju mane. Ono zbog čega albatros uspeva da doseže najveće visine, na zemlji mu donosi smrt.
Pesma je napisana u četiri strofe, sve redom katreni, uglavnom sa stihovima dvanaestercima. Zbog toga je pesma ritmična i skladna, čemu pogoduje i obgrljena rima.
Beleške o autoru
Šarl Bodler (1821. – 1867.) bio je prvi pisac evropske moderne lirike, francuski kritičar i pesnik. Njegov rodni grad je Pariz, a potiče iz aristokratske porodice. Njegova porodica nije imala previše razumevanja za njegovu preosetljivost u detinjstvu niti za sklonost ka umetnosti.
Bio je jako vezan za majku u koju se razočarao kada se ona nakon smrti njegovog oca ponovo udala za drugog čoveka. Njegov očuh, plemić iz aristokratskih krugova, nikada nije previše mario za njega. Nije imao osećaja za Šarla koji je preveliku senzibilnost nasledio od pokojnog oca.
Šarl je ubrzo odlučio da napusti porodicu i otuđi se od nje. Smatrao je takve odnose lažnim i licemernim. Pravi život i njegovu bit Šarl je tada upoznao u predgrađima Pariza. No, upoznao je stranu poroka, uživao je u alkoholu, narkoticima i ženama sumnjivog morala.
Iako je vodio pravi boemski život, Bodler nije zaboravio na umetnost. Proučavao je Vagnerovu muziku i pesme Edgara Alana Poa.
Napisao je mnoge kritike, i to one književne, likovne i muzičke, što nam govori o njegovoj svestranosti i nadarenosti. Napisao je velik broj pesma u prozi, a bio je i odličan prevodilac Poovih pesama. No, njegov rad i njegova nadarenost nisu bili priznati.
Pošto se nije mogao prikloniti lažnom moralu i licemerju biva napadnut kao pesnik i kao čovek te pozvan na sud zbog svog dela „Cvetovi zla“. Naime, lirika koju je pisao petnaest godina bila je zabranjena te je iz nje morao izbaciti neprimerene stihove.
Za u to vreme skandalozno ponašanje doveo je do vrhunca vezom s mulatkinjom Džin Duval koju je proglasio svojom muzom i koja mu je bila inspiracija za mnoga napisana dela.
Umire u 46. godini sam i bolestan, umoran od potrage za životnim ciljem i ispunjenjem. Nije dočekao priznanje njegova dela „Cvetovi zla“. Osim dela „Cvetovi zla“, napisao je još kritike i eseje „Estetički kurioziteti“ i „Romantična umetnost“.

četvrtak, 9. veljače 2017.

Hasanaginica

Vrsta dela: narodna balada
Vreme radnje: 17. vek
Mesto radnje: Imotska krajna
Kratak sadržaj
Hasanaginica započinje svojim najpoznatijim stihovima
„Šta se to b’jeli u gori zelenoj?
Al’ je snijeg, al’su labudovi?
Da je sneg, već bi otkopnio,
labudovi već bi poletjelo.
Nit’ je snijeg nit’ su labudovi,
Nego šator age Hasan-age.“
Hasan-aga je bio ranjen i ležao je u svojim šatorima na gori, ali nisu ga bolele samo rane od ranjavanja, već i ljutnja jer su ga u njegovoj nesreći oblišle i majka i sestra, ali njegova ljubav, Hasanaginica, nije ni jednom došla. On misli da je to zbog „stida“.
Nakon što se Hasan-aga oporavio, poručio je svojoj vernoj ženi da ga ne čeka u njegovom dvoru, ni s njegovom porodicom, kada se vrati kući. Hasanaginica je dobila poruku i pročitavši je, činilo joj se da ne razume ni reči. Iz strašne misli ovog zahteva trgnula ju je jeka konja, za koju je mislila da znači dolazak nenog muža. Jadna je počela da beži, ali su za njom potrčale njene dve ćerke i molile je da im se vrati. Rekle su da to ne dolazi njihov otac Hasanaga, već Pintorović-beg, brat Hasanaginice. Hasanaginica se vratila i bacila bratu oko vrata, govoreći mu kakva ju je velika sramota zaposela – muž je šalje daleko od njenih petero dece.
Beg nije ništa odgovorio, samo je posegnuo u svoje džepove i sestri dao knjigu oprošćenja. S njom može da se vrati majci. Hasanaginica je proučila knjigu, pa poljubila u čelo svoja dva sina i dve rumene kćerke. Najteže se odvojila od najmlađeg sina koji je još uvek bio u koljevci. Od njega nikako nije mogla da se odvoji, pa ju je njen brat uzeo za ruku i jedva odveo od sina, poseo je na konja pored sebe i odjahao prema svom belom dvoru.
Kod rodbine je Hasanaginica provela kratko vreme, niti jednu celu nedelju. Kako je bila žena iz dobre porodice i na dobrom glasu, odmah su počeli da je „prose sa svih strana“. Među proscima je najuporniji bio jedan imotski kadija. Hasanaginica je molila brata da je ne udaje za nikoga, jer će srce da joj pukne dok bude gledala svoju decu kako postaju siročad bez majke. Ali njenog brata nije bilo briga, pa je odlučio da sestru oženi za kadiju. Hasanaginica je onda zamolila brata da kadiji bar napiše pismo u kojem će da zamoli da Hasanaginica dođe u svatove pokrivena duvakom, kako ne bi mogla da vidi svoje siročiće dok bude prolazila pored dvora age Hasan-age.
Na dan udaje, Hasanaginicu su pokupili svatovi i krenuli s njom prema kadijinom dvorcu. Ali kada su prolazili pored agina dvora, izađu iz nje dve agine ćerke, a pred njima dva sina, pa pozovu svoju majku da se vrati doma, da joj daju jesti: „Vrati nam se, mila majki naša,
da mi tebi užinati damo!“
Kada je Hasanaginica to čula, kaže bratu da joj ostavi konja s darovima da njima daruje svoje sirote kćerke. On joj ostavi konja, pa je Hasanaginica darivala svoju decu – sinovima je dala pozlaćene nazve, a kćerkama čohu. Najmlađem sinu poslala je haljine.
Hasan-aga je sve to gledao i onda dozvao svoja dva sina i kćerike. Rekao im je nek dođu k ocu, kada se njihova majka kamenog srca neće da smiluje nad njima.
Hasanaginica je to čula, pa se od boli koju joj je zadao tim nepravednim, lažnim rečima srušila na zemlju i umrla – „s dušom rastavila“.
Likovi: Hasanaginica, Hasan-aga, beg Pintorović, imotski kadija, deca Hasanaginice

Vilijem Sekspir-Otelo

Kratak sadržaj
Radnja počinje na ulici u Veneciji u jeku svađe između Roderiga, bogatog čoveka i Jaga. Roderigo je plaćao Jagu da mu pomogne u parnici za Dezdemonu. No Roderigo saznaje da je Dezdemona udata za Otela. Jago služi Otelu, ali ga prezire. Jago i Roderigo odlaze do senatora i govore mu kako mu kćerka nije u kući, već je sa svojim ljubavnikom Otelom.
Barbancio traži svoju kćerku Dezdemonu. Jago sada govori Otelu kako je Roderigo rekao loše stvari o njemu senatoru i tada dolazi Kasio, Otelov pomoćnik, i obaveštava ga kako ga dužd hitno traži, jer je na Kipru izbio rat protiv Turaka.
Otelo brzo odlazi do dužda gde se sreće sa Barbanciom koji ga optužuje da mu je oteo kćerku. U tom trenutku dolazi do Dezdemone koja ocu objašnjava da se ona svojevoljno udala za Otela. Objašnjava kako je Otelo zaveo svojim pripovetkama i kako želi da ode sa njim na Kipar. Oni odlaze već tu noć na Kipar.
Barbancio upozorava Otela da brine o njegovoj kćerki. Roderigo želi da se ubije zbog Dezdemone, ali ga u tome sprečava Jago. On mu predlaže da i on ode na Kipar kako bi osvojio Dezdemoninu ljubav.
Na Kipru slave jer su pobedili Turke. Otelo se vraća zadnji jer ga je oluja zadržala. Svi slave i veličaju Otela kao junaka osim Jaga. Jago govori Roderigu kako misli da Dezdemona neće još dugo voleti Otela. Jago misli da je Otelo bio sa Kasiovom ženom i zbog toga želi da mu se osveti.
Glasnik javlja da je vreme za slavlje na ostrvu. Jago i Kasio stražare. Jago napije Kasija i ostavi ga na straži. Dolazi Roderigo po dogovoru i izvređa Kasia. Kasio ga pretuče, ali se u gradu digne velika uzbuna.
Dolazi Otelo i nakon što vidi šta se dogodilo smeni Kasija sa mesta pomoćnika. Kasio se kaje zbog svojih dela. Jago mu se ulizuje i nagovara ga da pokuša od Dezdemone da dobije oproštaj. Sve je to Jagov tajni plan.
Kasio moli Dezdemonu za oproštaj, ali ubrzo dolazi Otelo i Kasio beži. Dezdemona moli Otela da oprosti Kasiju. Jago daje znake Otelu kako bi posumnjao u vernost svoje žene. Dezdemoni slučajno padne šal koji joj je Otelo poklonio kao znak ljubavi. Do njega dolazi Jago i iskorištaća ga kako bi Otelo još više posumnjao u Dezdemoninu vernost. Otelo sad samo čeka vidljivi znak prevare. Njih se dvoje dogovaraju za ubistvo ljubavnika.
Otelo pita Dezdemonu gde joj je šal i odlazi ljutito kad Dezdemona ne zna odgovor. Dezdemona se poverava Emiliji i žali se na Otelovu prekomernu ljubomoru u poslednje vreme. Kasio i njegova draga Bjanka razgovaraju.
Bjanku zanima gde je Kasio u poslednjih nedelju dana, ali Kasio je ućutkuje. Jago ima plan kako da raskrinka Kasija. Jago razgovara sa njim i Kasio mu priznaje kako više ništa ne oseća prema Bjanki. To čuje Bjanka i baci mu šal u glavu govoreći mu da ga mrzi.
Otelo, koji je sve to gledao, spazi šal i poludi. Došlo mu je da ubije Dezdemonu. Dezdemona kaže da na prijateljski način voli Kasija i na to je Otelo lupi i naređuje joj da ga čeka u krevetu. Cela stvar završava tako da Roderigo na nagovor Jaga, napada Kasija ispred Bjankine kuće, pa Roderigo umire, a Kasio je teško ranjen.
Ljut i ogorčen Otelo davi Dezdemonu. Ranije je još umro Barbancio. Emilija otkriva Otelu da ga je Jago prevario, on joj ne veruje te je probada mačem i beži napolje. Na samom kraju pronalaze se pisma koja je Jago pisao Roderigu te svi Jagovi planovi izađu na videlo. Otelo se ubija.
Beleška o autoru
Vilijam Šekspir se rodio u gradiću Stratford na Avonu 1564., u isto vreme kada je u Rimu umro Mikelanđelo. Bio je najstarije od osmoro dece u svojoj porodici.
Kršten je 26. aprila 1564. pa se smatra da je rođen 23. aprila. Otac mu je bio ugledan i imućan građanin, trgovac i član Opštinskog veća.
O njegovom dobrom imovinskom statusu govori i podatak da je 1596. mogao da plati da on i njegovi potomci upotrebljavaju porodični grb koji prikazuje sokola i koplje i ima francuski natpis: „Non sanz droict“ (Ne bez prava).
Šekspir je pohađao školu u svom rodnom gradu. Do njegove 18. godine, o njemu ne postoje nikakvi pisani podaci. Tek od 1582. postoji dokument koji govori o njegovoj ženidbi sa En Hetavej, koja je bila čak osam godina starija od njega.
Imao je troje djece, dve kćerke i sina. Umire 23. aprila 1616. godine u svom rodnom gradu, gde je i sahranjen.

Vilijem Sekspir-Kralj Lir

Vrsta dela: tragedija
Vreme radnje: 8. vek pre Hrista
Mesto radnje: Britanija
Tema dela: ludilo kralja Lira
Ideja dela: čovek mora da se pomiri sa svojom prolaznošću
Kratak sadržaj
Prvi čin
Scena prva
U svečanu dvoranu dvora kralja Lira ulaze Kent, Gloster i Edmund i raspravljaju da li kralj više voli vojvodu od Olbanija ili vojvodu od Konvala. Prekida ih zvuk trube i ulaze dvoranin s krunom, kralj Lir, Konval, Olbani, Gonerila, Regana, Kordelija i pratnja. Kralj Lir objavljuje da će podeliti imovinu i najviše dati onoj kćeri koja ga najviše voli. Gonerila izjavljuje svoju ljubav stihovima da ga preko svake mere voli, Regana govori da je od iste građe kao i njena sestra, a Kordelija na sve to negoduje. Dolazi red na Kordeliju, kraljevu mezimicu, koju on najviše voli, ali ona govori da ne može lagati kao njene sestre, već ga voli onoliko koliko kćeri priliči. Uskoro će se udati, pa će njeno srce biti podeljena na oca i na muža. Kralj, ne očekujući takav odgovor, burno reaguje i odriče je se. Kent pokušava odbraniti Kordeliju ali ga kralj proteruje iz kraljevstva zbog takvog čina.
Vojvoda od Burgundije, ne dobivši miraz za Kordeliju, odbija njenu ruku. Kralj Francuske biva očaran njenom iskrenošću i čistotom te je uzima za ženu, pa nakon što ona nalaže sestrama da vole oca, odlaze u Francusku. Regana i Gonerila ostaju same i smišljaju šta da urade povodom kraljevog ponašanja, pošto je oduvek bio prek, ali ga starost čini još gorim.
Scena druga
U zamak grofa od Glostera ulazi Edmund sa pismom u rukama i vodi monolog iz kog saznajemo da je ljubomoran na brata Edgara te da mu želi preoteti nasledstvo. Ulazi Gloster i videvši da Edmund nešto skriva, otima mu pismo u kom je navodno objašnjena zavera koju Edgar sprema protiv oca. Da bi se uverio u to, dogovara se sa Edmundom da ga sakrije negde, odakle će moći da čuje razgovor između braće. Gloster odlazi, a ulazi Edgar. Edmund mu poruči da je otac kivan na njega, pa je bolje da se sakrije u njegov stan i prisluškuje razgovor koji budu vodili. Kada je Edgar otišao, Edmund zaključi da je lako posvađati lakovernog oca i plemenitog sina.
Scena treća
U sobu dvorca vojvode od Olbanija ulaze Gonerila, Osvald i njen dvoroupravitelj. Gonerila i Osvald govore o tome kako je kralj udario plemića jer je koreo njegovu dvorsku ludu, te ona ne želi govoriti sa njim. Rešena je, ukoliko nastavi tako, poslati ga sestri Regani.
Scena četvrta
U dvoranu istog dvorca ulazi Kent, koji se prerušio u nameri da stupi u službu kralja Lira. Kralj odluči da će ga, ako mu se posle ručka i dalje bude dopadao, primiti u službu. Ulazi Osvald i kralj ga usred konflikta udara. Kent pritrčava kralju u pomoć, podmeće Osvaldu nogu i grdi ga.
Ulazi dvorska luda, koja ima ulogu naratora i šaljivim stihovima poručuje kralju da je budala. Ulazi Gonerila koja grdi kralja, poručuje mu da zbog njega i njegove pratnje dvor liči na krčmu i da ukoliko nastavi sa nasiljem, neće izbeći sud. Kralj se jako ljuti i odluči da ide kod svoje druge ćerke Regane. Kralj odlazi, a Gonerila naređuje Osvaldu da napiše pismo njenoj sestri o skorašnjim događajima i brzo ga odnese.
Scena peta
U dvorište dvora vojvode od Olbanija ulaze Lir, Kent i budala, koja govori Liru da će i druga ćerka postupiti sa njim kao i prva, jer su iste. Tada kralj, oseća prvi nagoveštaj ludila.
Drugi čin
Scena prva
U dvorište zamka grofa Glostera ulaze Karan i Edmund. Razgovaraju o mogućem ratu između vojvoda Konvala i Olbanija. Takođe, Vojvoda od Konvala i Regana dolaze Glosteru večeras, što se uklapa u Edmundov plan. Karan odlazi a ulazi Edgar kome Edmund poručuje da je otac otkrio gde se skriva, te da radi predstave, mora izvući mač na njega.
Edgar odlazi, a Edmund ranjava sebe. Ulazi Gloster, i Edmund mu govori kako ga je brat pokušao nagovoriti da ubije oca, a kada je odbio, Edgar je pokušao ubiti njega. Gloster odlučuje da izda poternicu i nagradu za glavu njegovog sina, a Edmundu, ostavlja nasledstvo. Ulaze Regana i Konval, kojima Gloster govori o Edgaru. Regana se ne čudi tim događajima ukoliko je bio prijatelj sa njenim ocem i govori kako je dobila pismo od sestre sa opomenom da kad kralj i pratnja dođu u njen dom, ona ne bude tu.
Scena druga
Pred Glosterovim zamkom sreću se Kent i Osvald. Usred svađe, Kent vadi mač na njega. Buku čuje Edmund, te ih razdvaja. Ulaze Konval, Regana, Gloster i sluge, a na Glosterovo pitanje kako su se posvađali, Osvald objašnjava konflikt iz zamka sa kraljom Lirom, zbog čega je Kent, još uvek opijen ljutnjom, nasrnuo na njega. Konval stavlja Kenta u kvrge jer se tako kažnjavaju najpodliji prestupi. Svi odlaze, a ostaju samo Gloster i Kent. Gloster ga žali, ali ne može ništa učiniti. Kent ostaje sam i čita Kordelijino pismo koja je saznala za njegov prerušen život.
Scena treća
U pustari Edgar se sakrio u kolibu i vodi monolog iz kog saznajemo da je već stavljen van zakona te se prerušio u ludaka, što se smatralo nižim od prosjaka.
Scena četvrta
Pred Glosterovim zamkom, Kent je u krvrgama dok ulaze kralj Lir, dvorska luda i jedan plemić. Kent objašnjava kralju da je prvi predao Regani pismo, ali je neposredno za njim, veoma zadihan, utrčao drugi pismonoša, noseći Gonerilino pismo. Regana ga je smestra pročitala i naredila da krene sa njima u Glosterov dom i tu sačeka odgovor. Prepoznavši drugog pismonošu, Osvalda, Kent se razljutio, posvađao sa njim i izvadio mač. Nakon toga, Konval ga je stavio u kvrge. Kralj se postideo svojih postupaka ali videvši Kenta u kvrgama, shvata da je Reganino povlačenje lukavstvo.
Ulazi Gloster sa Konvalom, Reganom i slugama te oslobađa Kenta kvrga. Regana opravdava postupke svoje sestre, a kralj joj govori da je neće kleti, jer veruje da ona ne bi otpustila njegove vitezove, niti zaključala vrata da on ne uđe u njen dom. Čuju se trube koje najavljuju Gonerilin dolazak. Regana govori ocu da se vrati Gonerili i otpusti pola pratnje, jer je veoma skupo plaćati ih sve, a toliko ljudi u jednom domu, sa dve Komande, ne mogu održati mir. Lir odlučuje da se vrati Gonerili uz reči da su postale njegove starateljke pod uslovom da ima toliko pratnju. Ali, Gonerila mu govori da mora svu pratnju otpustiti, na šta se on srdi, pa ode sa Kentom i dvorskom ludom.
Treći čin
Scena prva
U pustari je tutnjala strašna oluja. Kent i plemić dojahali su u susret jedan drugom. Govore kako je počeo rat između Francuske i Britanije. Kent, kao dokaz da je više no što mu spoljašnost govori, daje plemiću kesu sa novcem i poručuje da ako vidi Kordeliju da joj pokaže jedan prsten po kom će ga ona prepoznati. Razdvajaju se s namjerom da potraže kralja.
Scena druga
U drugom delu pustare, dok oluja još traje, kralj Lir s dvorskom ludom žali svoju sudbinu, svoje kćeri i traži sklonište.
Scena treća
U odaji Glosterovog zamka Gloster govori Edmundu da postoji razdor između vojvoda i da će patnja kroz koju kralj prolazi biti osvećena jer se jedan deo francuske vojske već iskrcao na obale Britanije. Odlučuje da potraži kralja i krišom mu pomogne. Edmund vodi monolog iz kog saznajemo da će obavestiti vojvodu o očevoj nameri da pomogne kralju.
Scena četvrta
U pustari pred kolibom nalaze se Lir, Kent i dvorska luda. Dvorska luda ulazi prva i istrčava uz obrazloženje da je unutra neki duh po imenu Jadni Tom. Edgar izlazi, a kralj Lir, videvši ga tako prerušenog, poludi. Edgar govori kako je prosio i navukao na sebe sedam smtrnih grehova zbog čega je za malo izvršio samoubistvo. Sakrili su se u kolibu, te je ušao Gloster, koji ih odvodi u seljačku kuću blizu zamka.
Scena peta
U sobi Glosterovog zamka Edmund predaje Konvalu pismo koje navodno dokazuje da je njegov otac uhoda u korist Francuske, što ga čini izdajnikom.
Scena šesta
U sobi seljačke kuće blizu zamka kralj, potpuno lud, pravi predstavu, gde Edgar predstavlja sudiju a Kent i luda porotu, te odlučuje kakvu će presudu doneti Regani i Gorenili. Gloster se vraća sa spremljenom nosiljkom za kralja i poručuje Kentu da ga nosi u Dover, gde im je sve obezbeđeno. Kent, Gloster i dvorska luda odnose kralja.
Scena sedma
U sobu Glosterovog zamka ulaze Konval, Regana, Gonerila, Edmund i sluge. Konval poručuje Gonerili da svom mužu pokaže pismo u kom piše da se Francuska vojska iskrcala i da potraže izdajnika Glostera.  Kada su ga pronašli i doveli, on otkriva Konvalu da ga je, ne mogavši gledati nepravdu koja se čini kralju, poslao u Dover. U pokušaju da mu iskopa oči, što je i uspeo, Konvala ubija prvi sluga koga Regana ubija mačem. Regana Glosteru otkriva da ga Edmund mrzi i da je on otkrio njegovu izdaju. Kada je Regana izašla, drugi i treći sluga odvode Glostera prosjaku da ga vodi po svetu.
Četvrti čin
Scena prva
U pustari Edgar uočava oca, kao prosjaka, koga vodi starac, što je radio šezdeset godina kao zakupnik kod njegove porodice. Pita Edgara, zna li put za Dover. Gloster, misleći da je Edgar siromašni ludak, nudi mu novac ukoliko ga odvede na vrh grebena odakle je mislio skočiti.
Scena druga
Pred dvorac vojvode od Olbanija dolaze Gonerila i Edmud kojima Osvald saopštava da ga je vojvoda nazvao „budalom što izvrće stvar“. Gonerila naredi Edmundu da organizuje i predvodi vojsku. Nagoveštava da će mu naložiti ubistvo Olbanija i izjavljuje mu ljubav. Edmund odlazi a ulazi Olbani koji prekoreva svoju ženu jer je, zajedno sa sestrom oterala oca u ludilo. Rađa se mržnja među njima. Ulazi glasnik sa vestima da je Konvali mrtav, jer ga je ubio sluga kada je hteo iskopati drugo Glosterovo oko. Olbani žali Glostera.
Scena treća
Radnja se odvija u Francuskom logoru blizu Dovera. Kent i plemić razgovaraju o iznenadnom povratku kralja Francuske u rodnu mu zemlju, na nagovor Kordelije, koja je bila ganuta Kentovim pismom. Kent saznaje da je kralj Lir u Dover,  ali odbija, zbog sramote, da ode Kordeliji.
Scena četvrta
U Francuski logor blizu Dovera ulaze Kordelija, lekar i vojnici. Traže kralja. Lekar govori kako ga je moguće izlečiti uz pomoć lekovitog bilja. Saznajemo da je Francuski kralj, upravo zbog Kordelijinog bola, krenuo u rat.
Scena peta
U sobi Glosterovog zamka saznajemo da je Regana, koja pokušava sprečiti Osvalda da odnese Gonerilino pismo Edmundu, prozrela da su njih dvoje ljubavnici. Ali Edmund je izjavio ljubav i Regani. Takođe, stavlja nagradu na Glosterovu glavu.
Scena šesta
U predelu blizu Dovera, Edgar je prevario Glostera da je na vrhu brega. Nakon što Gloster „skoči“, Edgar se pravi da je neko drugi i govori mu kako je nejgov život čudo, jer je preživeo, nepovređen, pad sa tako velike visine. Dolazi kralj Lir, okićen cvećem, pa on i Gloster prepoznaju jedan drugog. Dolazi plemić po kralja, po Kordelijinom naređenju, od koga kralj beži. Dolazi Osvald i raduje se jer će dobiti nagradu što je pronašao Glostera. Ali Edgar brani oca, suprotstavlja se Osvaldu i ubija ga. Pronalazi Gonerilino pismu upućeno Edmundu iz kog saznaje da su ljubavnici. Čuje doboš u daljini i odvodi oca.
Scena sedma
Radnja se odvija u šatoru u farncuskom logoru. Kornelija izražava svoju duboku zahvalnost Kentu, a lekar budi kralja. Kralj je u deluziji, jer se nalazi na nepoznatom mestu, ali ipak prepoznaje Kordeliju i Kenta, te postaje zdrav.
Peti čin
Scena prva
U britanski logor blizu Dovera ulaze Edmund, Regana, oficiri i vojnici. Regana zaključuje da se Gonerilinom glasniku dogodilo nešto loše, a Edmund je uverava da između njega i njene sestre nema simpatija. Ulaze Olbani i Gonerila. Olbani govori kako će se uključiti u organizaciju vojske samo zato što su se francuske trupe već iskrcale na njihovu teritoriju. Ulazi Edgar sa pismom i brzo odlazi. Nakon toga dolazi Edmund koji razmišlja o ubistvu Olbanija kad se rat završi.
Scena druga
Edgar beži sa ocem jer je kralj Lir izgubio bitku, te su on i Kordelija u zarobljeništvu.
Scena treća
U britanski logor blizu Dovera ulazi Edmund kao pobednik te Lir i Kordelija kao zarobljenici. Edmund naredi da se zatvore u tamnicu. Kasnije, daje pismo kapetanu i objašnjava da će biti unapređen za jedan čin ukoliko ubije Kordeliju i namesti da izgleda kao samoubistvo. Kapetan ode, a ulaze Olbani, Gonerila, Regana, oficiri i vojnici.
Olbani zahteva od Edmunda da preda zarobljenike, kako bi im oni doneli presudu, što Edmund odbija. Regana i Gonerila se prepiru oko Edmunda, a Olbani predlaže da se Regana i Edmund venčaju. Tada Olbani saznaje da se Edmund verio sa njegovom ženom i izaziva ga na dvoboj.
Gonerili biva loše jer joj je Regana tajno stavila otrov u hranu i odvode je u šator. Ulazi glasnik, koji pred treći znak trube poručuje da, ukoliko neko želi dokazati da je Edmund višestruki izdajnik, sada je vreme da to učini. Druga truba odgovara i ulazi Edgar koji ga optužuje za neverstvo bratu i ocu te Edmund shvata, da je to njegov brat. Počinju sa borbom i Edmund biva ranjen, te moli brata za oproštaj. Edgar objašnjava Olbaniju, gde je do sad bio i šta je radio.
Ulazi plemić sa krvavim nožem i objašnjava da su Gonerila i Regana mrtve, jedna zbog otrova, a druga je izvršila samoubistvo. Edmund se u poslednjem času kaje i poručuje da brzo odu u zamak i spreče Kordelijino ubistvo. Edmunda iznose, a ulazi Lir s mrtvom Kordelijom na rukama. Otkriva da je ubio kapetana, jer joj je to učinio. Kent otkriva Liru ko je zapravo. Ulazi oficir i saopštava da je Edmund mrtav.
Olbani vraća svu vlast kralju, a Edgara i Kenta vraća na stare pozicije. Kralj, misleći da se guši zbog tesnog odela, otkopčava dugme na košulji, ali kratko nakon toga i on umire. Olbani proglašava opštu žalost i upravu države prepušta Kentu i Edgaru.
Likovi: Lir (kralj Britanije), kralj Francuske, vojvoda od Burgundije, vojvoda od Konvala, vojvoda od Olbanija, grof od Kenta, grof od Glostera, Edgar (Glosterov sin), Edmund (Glosterov kopilan), Karan (dvoranin), Osvald (Gonerilin dvoroupravitelj), starac  (Glosterov zakupac), lekar, dvorska luda,
Gonerila, Regana i Kordelija (Lirove kćeri)
Analiza likova
Lir – kralj Velike Britanije i otac Gonerile, Regane i Kordelije. Najviše je voleo Kordeliju. Već na početku drame, on je starac od osamdeset godina. Navikao je da ga svi slušaju i udovoljavaju mu, te je postao razmažen i okrutan. On je zapravo bio željan pažnje, te je pokušao da zadrži određena prava koja je imao tokom vladavine. Nakon što je podelio kraljevstvo i ostao bez ičega, na videlo izlazi nepoštovanje ljudi koji su se pravili da ga uvažavaju. Ubrzo, nalazi se u beznadežnoj situaciji, te postaje lud. U svojoj ludosti, on iznosi neke plemenite osobine, veliku tugu i razočaranost te saznajemo da je zapravo dobar. Njegova mezimica Kordelija, pomaže mu da se vrati u normalno stanje, posle čega je priznao svoju sramotu, nedolično ponašanje i počeo uvažavati istinse vrednosti u ljudima.
Gonerila – najstarija Lirova kćer, udata za vojvodu od Olbanija. Zbog lažne izjave ljubavi, dobila je veliki deo nasledstva. Ona zapravo, nije ispoštovala dogovor da otac može zadržati svu svoju pratnju nakon što preuzme starateljstvo nad njim. Znala je da je oduvek bio srdit, te je jedva čekala da se dokopa moći i njega baci u senku. Bila je u tajnoj vezi sa Edmundom, zbog čega je posle rata mislila narediti da se ubije njen muž. Na kraju je otrovala sestru i izvršila samoubistvo.
Regana – srednja ćerka kralja Lira, udata za vojvodu od Konvala. Dobro se slagala sa Gonerilom i imala isto mišljenje i ciljeve kao ona. Njen muž biva ubijen, te stupa u tajnu vezu sa Edmundom, što uzrokuje rivalstvo između nje i sestre. Kao i Gonerila, volela je moć, bila prevrtljiva i lukava.
Kordelija – najmlađa ćerka kralja Lira, njegova mezimica. Njen lik se izdvaja, jer je bila veoma dobra, čista, hrabra i iskrena. Zbog svoje plemenitosti, Lir je se odriče, jer nije lagala u vezi ljubavi prema njemu, kao njene sestre. Smatrala je da je njena dužnost voleti oca, a isto tako i budućeg muža, što je očaralo kralja Francuske, te ju je bez miraza oženio. Njenu požrtvovanost i plemenitost dokazuje čin da se svim silama potrudila da izleči kralja od ludosti, a primila ga je dok je bio u izgnanstvu. Na kraju, kao zatočenik, biva ubijena od strane komadanta.
Vojvoda od Burgundije – Kordelijin prosac, koji odbija uzeti je za ženu bez miraza, pošto je se kralj odrekao.
Kralj Francuske – Kordelijin muž. Voli je od samog početka, kada ga je očarala svojim plemenitim osobinama. Uzima je kao kraljicu Francuske. Svoju ljubav i naklonost dokazuje tim, što je zbog nje krenuo u rat.
Vojvoda od Konvala – Reganin muž, koji ju je oženio zbog nasledstva. Zao čovek, iskopao je Glosteru oči, nakon čega ga je ubio verni Glosterov sluga.
Vojvoda od Olbanija – u početku se čini kao zao čovek, ali kasnije saznajemo da je dobar. Ne opravdava postpke svoje žene i njene sestre Regane, zbog čega se javlja mržnja između njega i Gonerile. Otkriva Edmundovu izdaju i privržen je Edgaru i Glosteru. Miran je i izbegava konflikte, te je njegova žena često govorila kako je plašljive naravi.
Grof od Kenta – Lirov verni sluga. Nakon što ga je Lir proterao iz zemlje, on se prerušava i ponovo stupa u njegovu službu. Pratio ga je svuda i mnogo mu pomagao. On u ovoj drami predstavlja figuru apsolutne odanosti.
Grof od Glostera – ima dva sina Edgara i Edmunda. Manje je uvažavao Edmunda, jer je on kopilan. Lakoveran je i veoma odan kralju, te mu u njegovim najtežim trenutcima, kada je bio u pustari, pruža utočište i pomoć. Zbog svoje lakovernosti proteruje svog naslednika Edgara i stavlja nagradu na njegovu glavu.
Edgar – zakonit Glosterov sin, plemić u svakom smislu te reči. U izgnanstvu se krio u pustari, prerušen u ludog siromaha. Zbog svojih dobrih osobina i duboke ljubavi prema ocu, uprkos izgnanstvu, pomogao mu je kada je bio slep. Ubio je svog brada Edmunda u dvoboju.
Edmund – Glosterov kopilan, te je zbog toga bio ljubomoran na rata Edgara i želeo mu je preoteti nasledstvo. Veoma je lukav i zao. Namešta bratu lažno pismo koje svedoči zaveru protiv oca i otkriva očevo pomaganje kralju, zbog čega Gloster biva prognan i kažnjen. Verio se sa obe kraljeve ćerke. Na kraju sva njegova zlodela izlaze na videlo i u dvoboju ga ubija brat Edgar.
Osvald – Gonerilin dvoroupravitelj, koji joj je veoma privržen i spreman je uraditi sve za nju. Dobijamo utisak da je zaljubljen u Gonerilu.
Dvorska luda – ima ulogu naratora u drami. Govori u stihovima, koji zvuče ludo, ali su istiniti, te su njegove okrutne reči opravdane. Niko ga ne uvažava.
Beleške o autoru
Vilijam Šekspir kršten je 26. aprila 1564. godine, a umro je 23. aprila 1616. Bio je najveći pisac i dramaturg na engleskom jeziku. Podaci njegove biografije nisu potvrđeni, ali smatra se da je osnovnu školu završio u Stratfordu. Sa osamnaest godina, oženio je En Hatavej, osam godina stariju od njega, jer je bila trudna. Imao je troje dece, od kojih je najstarije umrlo sa jedanaest godina, iz nepoznatih razloga.
Bio je član londonskog pozorišta. Period od 1585. do 1592. godine naziva se „Šekspirovim izgubljenim godinama“, jer se ne zna pouzdano šta je radio u tom vremenskom razdoblju. Od 1594. Bio je u sastavu glumačke trupe „Ljudi lorda Čemberlena“ koja je postala vodeća glumačka družina u Londonu, te je kasnije kupila nekoliko pozorišta i obogatila se.
Do 1598. njegovo ime je bilo objavljivano na naslovnim stranama. 1605. prestaje da se bavi glumom. Nakon 1606. godine napisao je mali broj pozorišnih komada i nijedan od njih mu nije bio pripisan nakon 1613.
Postoje četiri perioda u njegovoj stvaralačkoj karijeri: prvi je trajao do 1590. godine, u kome je pisao komedije pod uticajem rimskih i italijanskih uzora; drugi je počeo 1595. godine s tragedijom „Romeo i Julija“, a završio se 1599. s „Julijem Cezarem“; u trećem periodu do 1608. pisao je samo tragedije; a u četvrtom periodu, koji je trajao do 1613. godine, pisao je tragikomedije.
Najpozatija dela su Vilijama Šekspira su „Romeo i Julija“, „Julije Cezar“, „Hamlet“, „Kralj Lir“, „San letnje noći“, „Mletački trgovac“, „Ukroćena goropadnica“, „Bogojavljenska noć“, „Zimska priča“, „Perikle“ i mnoga druga.