četvrtak, 31. svibnja 2012.

Prosanjane jeseni Zija Dizdarevic

                                                       Prosanjane jeseni               
                                                       (kompozicija)

Jeseni dječačkog djetinstva ima zlatnu boju, u jesen u kasabi odvodili bi djevojke, jednu po jednu.Eminine oči bi plamtile kada bi joj netko rekao da će momci kucati uveče na prozor kod nje.Zijo joj je rekao tu vijest, ona je njegova tetka koju on najviše voli.Emina bi raspletala kose ,a Zijo bi se saplitao od njih, a ona bi ga ispitivala kako je Ismet obučen, da li joj je nešto poručio itd. U toj igri Ziji  ispade lizalo.Zijo je počeo plakati bez suza."Šta se kmeziš?-Iđi, kad ti kažem.Ne volim te.Što me ćeraš"?Zijo je sad istinski bio u suzama i uvrijeđeno jecao.Tetka Emina ispituje svog Ziju.Zijo polako, neprimjetno se uvlači u krilo.-Tetka, volim te puno,puno, ov*liko ,hoću uza te da budem, kaži materi da ti trebam, da ne idem nikud, jel*de.-Ama hijanete... -Šejtane, ostani, igraćemo se. Zlatne jeseni  Zijinog djetinstva bile su pune drhtaja i snova.

Tema:
U ovoj  priči se govori o ljepoti i razdraganosti djetinstva
Ideja:
Djetinstvo se nikada ne može vratiti i zabraniti. U djetinstvu jesen ima zlatne i crvene boje, a kasnije, nažalost,jeseni postaju sive i mučne
Mjesto i vrijeme radnje:
kuća, kasaba tetke u Fojnici, početak dvadesetoga vijeka
Glavni likovi: Zijo (pozitivan, razdragan, vragolan)
Kritički osvrt:
Simpatična priča koja je puna opisa i epiteta

2 komentara: