utorak, 17. srpnja 2012.

PISMA IZ MOG MLINA-ALPHONSE DAUDET

   BILJEŠKE O PISCU:
rodjen u Nimsu u Francuskoj.Njegova obitelj s obje strane pripadali su buržoazijiAlphonse zbog mnogih markiranja je imao depresivno djetinjstvo.Radio je kao učitelju u Alesu ,na jugu Francuske.U Studenom 1857 napustio je nastavu i počeo pisati predstave.Morny Napoleon treći imenovao ga je za svog tajnika.Napisao je mnogo knjiga uključujući i priča o brodovima i njihovim posadama.Zbog svoje bolesti prošao je kroz bolne tretmane i opoeracije .Objavio je i dnevnik pod nazivom -U zemlji boli-.
Daudet je umro u Parizu 16. prosinca 1897.godine.Brojne škole i sveučilišta  u današnjoj Francuskoj nose njegovo ime,a njegove knjige i danas naširoko čitaju.

                                                        TAJNA ČIČA KORNIJA

Jedan stari frulaš dolazio bi piscu u posjetu da provedu veče uz čašu kuhanog vina.Jedno veče počeo je pričati priču o maloj seoskoj drami koja se dogodila u pščevom mlinu prije dvadesetak godina.
Frulaš je rekao da ovaj kraj nije uvijek bio tako mrtav i pust.Nekad je ovdje cvjetala mlinarska trgovina;Svi brežuljci oko sela bili su pokriveni vjetrenjačama.Čitav niz malih magaraca silazili su i penjali se natovareni vrećama.
Francuzima iz Pariza došli su na ideju da podignu parni mlin na putu za Taraskon.Sve što je novo izgleda lijepo!Ljudi su počeli da nose žito u parni mlin, a jadne vjetrenjače ostadoše bez posla.Jedno vrijeme pokušavaše da se bore, ali ih parni mlinovi nadječaše,i jedna po jedna vjetrenjače se ugasiše.
S vremenom opština naredi da se poruše zidine, a umjesto njih se posadiše masline i vinove loze.Usred tog rasula jedna vjetrenjača je nastavljala hrabro da se okreće na brežuljku prkoseći parnim mlinovima.To je bila vjetrenjača čiča Kornija,ista u kojoj su njih dvojica sjedili.
Čiča Korni bješe stari vodeničar koji je proveo šezdeset godina u brašnu i koji je jako volio svoj posao.Parni mlinovi su ga doveli skoro do ludila.Osam dana je išao kroz selo,okupljao narod i vikao na sav glas kako će oni da potruju cijelu Provansu brašnom iz parnih mlinova.
˝˝Ne idite tamoˇˇ,govori jeˇˇti razbojnici se za mljevenje brašna služe vodenom parom,što je đavolji pronalazak,dok ja radim s mistralom i tramontanom, koji su duh blagog Boga˝˝.
Poslije toga se starac zatvorio u svoju vjetrenjaču i živio usamljeno kao divlja životinja.Čak nije hio ostaviti uzase ni svoju unuku Vivet.Vivet koja je imala petnaest godina, nije imala nikoga poslije smrti roditelja osim djeda.Primorana je bila da se sama uzdržava na žetvi i berbi maslina.Djed bi često prevaljivao po četiri milje, ponajvećoj žezi da bi bio uz Vivetu i ostajući pored nje čitave sate, promatrajući je i plačući.
U selu su svašta mislili o starcu,da je tvrdoglav,da je surov a takođe su mu prebacivali,kako je čovijek takvog ugleda,koji je do tada polagao na sebe,a sada je bosonog,sa poderanom kapom i sav u krpama.
U načinu života čiča Kornija bilo je nejasno da već dugo vremena, niko iz sela nije mu donosio žito ,a krila njegove vjetrenjače su radila punom parom kao i ranije.Uveče bi ga sretali kako pred sobom goni svoje magare natovareno velikim većama brašna.
Jednog dana frulašev sin i Vivet se zavolješe.Poslije nekog vremena otac mladića krenu ka čiči Korniju da razgovara s njim o budućim zarukama.Čiča Korni se izgalami i ne otvorivši vrata vjetrenjače.Frulaš se vrati kući, saopštivši djeci što se desilo.NJih dvoje zamoliše da odu k djedu da s njim razgovaraju.Kada dođoše on bijahu već vani.Kroz prozor su vidjeli da je vjetrenjača prazna, ni jedne vreće ,ni jednog zrna ni mrvice brašna.Bijeda i zapuštenost.To je dakle bila tajna čiča Kornija.Oni se vratiše s tugom u srcima.Frulaš ne gubeći ni časa,otrča da objasni sve komšijama.Skupiše svo žito što su imali i odnesoše u starčevu vjetrenjaču.
bila je otvorena-Jadan sam ti ja!-reče-Sad mi samo preostaje da umrem.Tada svi u glas povikaše:-Hej vodeničaru! Hej čiča Kornije!Starac iskolači očima.Uzevši žito na dlan smješeći se progovori plačući u isto vrijeme.-Pa to je žito!Dragi Bože!...
Narod ga htjede pronijeti u selo al on se ne dade.-NE,ne djeco moja moram prvo da nahranim vjetrenjaču.Pomislite samo koliko vremena nije stavila ništa pod zub...
Od tog dana seljani ne ostaviše ni jedan dan starog vodeničara bez posla.Poslije njegove smrti prestadoše da se okreću ovog puta zauvijek krila posljednje vjetrenjače.

TEMA.
Borba čiča Kornija protiv savremenog načina života

MOTIV:
Uovoj priči pisca motiviše starčev ponos i ljubav prema svom poslu.

IDEJA.
Ljubav,prijateljstvo i dobročinstvo bi uvijek trebali biti ispred ponosa.
MJESTO I VRIJEME.
Selo mlin,vjetrenjača ljeto

GLAVNI LI:
 Čiča Korni(osjećajan,tvrdoglav,ponosan)

OBLIK IZRAŽAVANJA:
Opis,dijalog,monolog




                                                 
                                                  

Nema komentara:

Objavi komentar