je oličenje najboljih vrlina i čednosti. No, u isto vrijeme Laura je i okrutna jer zaljubljenom pjesniku konstantno nudi kolebanja koja u njemu pobuđuju nadu, potištenost ili očajanje.
Petrarca ljubav opisuje kao stalnu čežnju, zaljubljeni čovjek je rob žene koju voli, a takvi osjećaji su bolest i jedna vrsta mučenja kojima se čovjek ne može oduprijeti.
Kratak sadržaj
Prvi dio se odnosi na vrijeme tijekom Laurinog života, dok je drugi posvećen periodu nakon njezine smrti. Pjesme su napisane tako da prate tijek ljubavi po vremenu, ali i duhovni razvoj. Lik Laure predstavlja više toga, od Petrarcine ljubavi prema jednoj ženi i težnju za ostvarenjem nečeg skoro nedostižnog.
Iako je Petrarka veličao Lauru do te mjere da su se mogli vidjeti utjecaji prijašnje tradicije kada se žena slavila kao nešto čisto i božansko, no Laura nije bila alegorijska figura već pravi zemaljski lik. U zbirci pjesama se otkrivaju njezina ljepota te moć koju posjeduje i ispoljava prema zaljubljenom pjesniku.
Laura kod Petrarce izaziva pravu, zemaljsku ljubav i strast, borbu, nemir i promjene raspoloženja. Petrarca iz jedne pjesme u drugu otkriva promjene u svojim mislima i osjećajima, otkriva snove, radost, ali i patnju i bol koje u njemu može prouzročiti ljubav prema Lauri. Praćenjem svih tih pjesnikovih stanja nastao je “Kanconijer”.
I. sonet ili ”Razasute rime” u kojima se naglasak stavlja na ljubavnu patnju, mladenačko maštanje i umjetničko stvaranje. Radi se o autobiografskoj odnosno intimnoj ispovijesti. Stil je antiteza (“no svak je dugo, sada dobro vidim, o meni brbljo i tiho i glasno”), aforizam (“kratak je san na svijetu htijenje svako”), gradacija (“I plod je mojih tlapnji da se stidim, i da se kajem i da spoznam jasno”…) i metafora (“Vi koji zvukom razasutih rima slušate uzdah što bje srcu hrana”)
Struktura soneta su 2 kvartine i 2 tercine, a poanta je u posljednjem stihu. Rima je abba, abba, cde, cde.
U LXI. sonetu ljubav je izvor njegova nadahnuća koje ga je proslavilo, što je kasnije poslužilo kao inspiracija za hrv. Petrarkiste. Stilova ima nekoliko: epiteti (lijepi kraj, slatki pečal (bol), blaženi glasi), polisindeton (“Blažen nek’ je dan, i mjesec, i ljeto, i dob, i sat, i čas…”), sinegdoha, metafora i oksimoron. Struktura su 2 kvartine i 2 tercine.
U CXXXIV. sonetu vlada osjećaj nemira bezizlaznosti i unutarnjeg sukoba. Jedan od najpoznatijih soneta koji Zoranić uvrštava u svoj roman ”Planine”. Javlja se nekoliko stilova: anitetza (“po nebu letim, a na zemlju padam”), oksimoron (“led sam, a gorim”), paradoks (“bez vida vidim, nijem glasa ne gubim”) i alegorijske pjesničke slike (“Ona me kazni da sred uza stojim, nit omču driješi, nit okove stež”). Struktura su 2 kvartine i 2 tercine.
U djelu prevladavaju formom soneti, a mogu se uočiti i balade, kancone, sestine i madrigali. Sonet ne potječe od Petrarce, ali on ga je usavršio te je on postao i najpopularniji u doba renesanse.
“Kanconijer” se smatra ispoviješću, jednom vrstom romana ili pjesnikova dnevnika koji je vodio više od trideset godina.
Djelo je podijeljeno u dva dijela. U prvom dijelu, koji zauzima dvije trećine zbirke možemo vidjeti koliko je pjesnik zaluđen Laurom. On nam donosi priču o njoj i o svojoj ljubavi koju osjeća prema njoj. U drugom dijelu zbirke pjesama, koji zauzima 100 pjesama, pjesnik je posvetio priči o životu nakon Laurine smrti, a ovaj drugi dio nastao je nakon 1348. godine.
U prvom djelu prevladavaju strast te nakon toga grižnja savjesti, a u sve to ukomponirana je i kršćanska dužnost. Drugi dio donosi nam emocije poput prolaznosti života, melankolije, tjeskobe te općenito razočarenje u život i njegovu kratkoću trajanja.
Zbirka pjesama vjerojatno je nastala za vrijeme dugog perioda pjesnikova stvaranja, a vjeruje se da je nastala 1351. godine u mjestu Vaucluse. Također, možemo vidjeti da njezino pisanje nije unaprijed planirano već je nastalo bez ikakve zamisli o funkciji i dužini.
Većina stihova u knjizi ljubavnog je sadržaja, ali možemo primijetiti i one političkog karaktera. Pjesnik je u zbirku pjesama ubacio političke opise o trenutnim događajima te je tako njima neposredno komunicirao sa suvremenicima
Kanconijer” završava riječju “mir”, što je simbolički jer pjesnik cijelo vrijeme traži tu spokojnost i smirenje duše. Iako teži smirenosti i spokojnosti, ona je baš poput ljubavi voljene žene neostvariva i nedostižna.
Mjesto radnje: Avignon
Glavni likovi: pjesnik i Laura
Analiza likova
Laura – žena kojom je pjesnik zaluđen. Nevjerojatna je ljepote, ali i osobnosti. Toliko je savršena, da se smatra da nije stvarna. Autor je u nju bio zaljubljen dvadeset i jednu godinu i ta ljubav je bila jednako jaka na kraju, kao i u prvim godinama. Ona je bila moćna, anđeoska, žena bez mana. Koliko god je bila bez mana, toliko je to za pjesnika djelovalo i okrutno jer se nije mogao oduprijeti njezinoj ljubavi.
Autor: Francesco Petrarca
Bilješka o autoru
Francesco Petrarca (Arezzo, 1304. – Arquà Petrarca, 1374.) je talijanski renesansni pjesnik.
Otac Pietro radio je kao javni bilježnik te je dvije godine prije Petrarcina rođenja bio prognan iz Firence. Obitelj Petrarca neko je vrijeme živjela u Pisi, da bi se kasnije preselili u Carpentras pored Avignona.
1316. godine Petrarca je započeo studij u Bologni zajedno s bratom Gerardom, a desetak godina kasnije vraća se u Avignon gdje je postepeno gradio društveni život. Popularnost koju je tada ostvario u tom gradu ostat će mu za cijeli život.
6. ili 10. travnja 1327. godine u crkvi sv. Klare u Avignonu gdje je proveo cijelu mladost, ugledao je Lauru. Taj susrest obilježit će njegov život. Ostao joj je odan iako mu nikad nije uzvratila ljubav. Tada je imao 23 godine, a opsesija plavokosom ljepoticom trajat će punih trideset godina. Iz te opsesije nastala je vjerojatno jedna od najpoznatijih zbirka pjesama ikad napisana.
Bio je sedamnaest godina u službi kardinala Giacoma Colonne i tada je puno putovao Europom. 1350. godine upoznao je Giovannija Boccaccia te su njih dvojica postali veliki prijatelji.
1361. godine dogodio se napad kuge, a Petrarca se odlučio skloniti u Veneciju.
Zadnjih trinaest godina života proveo je u Italiji, u malom mjestašcu Arquà, pored Padove. Tamo je i umro 19. srpnja 1374. godine.
Svojim stilom pisanja “Kanconijera”, koji je bio rezultat te neuzvraćene ljubavi, Petrarca je utjecao na ljubavno pjesništvo u Europi (petrarkizam).
Njegova najpoznatija djela su: “Africa”, “O slavnim ljudima”, “Secretum”.
Svaka cast zns kopirat
OdgovoriIzbriši