Jean Baptiste Poquelim Baptiste- Skrtac

Vrsta djela: satirična komedija

Tema: opsesivnost zgrtanja novca gdje se zanemaruju vlastiti osjećaji i osjećaji najbližih

Ideja: novac je samo sredstvo, ne i cilj života

Vrijeme radnje: 17 stoljeće

Mjesto radnje: Pariz

Kratak sadržaj

Elise i Valere su mladić i djevojka koji se međusobno ljube. Valere je spasio Elise od utapanja i nježnom brigom zadobio njezinu ljubav i povjerenje. Da bi mogao što više vremena provoditi sa svojom ljubljenom Elise, Valere se zaposlio kao upravitelj imanja na Harpagonovom imanju. Kako bi zadobio povjerenje oca svoje ljubavi, nastoji mu u svemu ulagivati. Elise je jako privržena bratu pa bi trebala, u dogovoru s ljubljenim, pridobiti brata na svoju stranu: “… očeva i sinovljeva narav su tako suprotne da je teško zadobiti njihovo povjerenje….”.

Cléante je želio razgovarati sa sestrom Elise. Priznao joj je i svoju ljubav, ali se boji dati svoju riječ voljenoj prije razgovora s ocem kojeg iznimno poštuje. Vjeruje u očevu prosudbu jer “….nas žestina mladosti najčešće odvlači u nemilu provalji…” Ali otac im je škrtac, pa dvoje mladih žele pridobiti oca da im daje malo više novca kako bi mogli uživati dok su mladi. Iako su imućni, često posuđuju novce “samo zato da bih preživio.” Ako otac ne pristane na njegovu ljubav. Cléante je odlučio “s tom ljupkom osobom otići na drugo mjesto i uživati sreću kakvu nam ushtjedne namijeniti Bog.”

Harpagon, otac Elise i Cléantea, škrt je i mrzovoljan starac. Sumnja da ga sluga želi opljačkati jer ga je ugledao kako se vrzma po kući. Pretražio mu je sve džepove na hlačama prije nego ga je potjerao iz kuće i to tek nakon što se uvjerio da La Fleche nije ništa ukrao. Počeo je razmišljati o deset tisuća škuda koje je sakrio u vrtu, kad se iznenada pojave njegova djeca, želeći razgovarati s njim. Čuvši oca kako opet nešto mrmlja, brat i sestra nisu znali kako objaviti svoje probleme. Otac ih je ukorio prije nego su stigli progovoriti i riječ, kamoli reći što im je na srcima. Najprije je našao prigovor o velikoj rastrošnosti zbog otmjene odjeće koju su nosili. Bojao se, naime, da će ga djeca financijski uništiti i uzeti sav novac. Potom ih je šokirao objavom o bračnim drugovima koje im je namijenio. Za sina je odabrao bogatu udovicu, a Elisi je za zaručnika i budućeg muža odabrao dobrog Anzelma koji ne traži nikakav miraz od svoje buduće žene. Za sebe je odabrao sinovu odabranicu Marianu.

Oboje mladih ostalo je zapanjeno očevim odlukama. Odlučno su mu se suprotstavili. Pokušali su urazumiti oca, ali bez nekog velikog uspjeha. Usred žestoke rasprave, pojavljuje se Valere, čije mišljenje je Harpagon zatražio . Valere mora odlučiti tko ima pravo u ovoj situaciji. Valere ne želi povrijediti nikoga i pokušava se izvući iz nastale situacije. Želi povlađivati Harpagonu te stoga odluči “urazumiti djevojku da je otac u pravu”. Ne zna kako da se izvuče iz nastale situacije pa savjetuje Elise da se pravi bolesnom kako bi izbjegla vjenčanje sa Anselmom.

Vidjevši koliko mu je otac škrt i pohlepan, Cléante nije smogao snage od oca tražiti novac za vjenčanje, tim više što se i Harpagon odlučio oženiti istom djevojkom kao i on. Cléante je stoga bio primoran tražiti novac od lihvara, uz vrlo neobičan ugovor te vrlo visoke kamate. Lihvara mu je našao sluga La Fleche. Cléante se s lihvarom morao naći nasamo. Uvjet za dobivanje novca bila je kamata od 25% na petnaest tisuća franaka, od čega je dvanaest u novcu, a ostatak u stvarima koje nikome neće trebati.

Susret lihvara, posrednika i Cléantea bio je sve samo ne očekivan susret. Iznenađenje, ogorčenost, ljutnja – miješalo se mnogo osjećaja. Cléante je znao da mu je otac svojeglava i teška škrtica, ali nije očekivao da je osoba bez morala i skrupula. Ljut, povrijeđen, izigran od strane oca, Cléante na kraju ostaje bez potrebnog novca, potpuno srušenih snova o boljoj budućnosti s dragom.

Usred svih nemilih događaja, pojavljuje se Forsine. Forsine je lukava spletkarica koja posreduje između Mariane i Harpagona, kojem se ulizuje s nadom da će izvući neku novčanu korist. U razgovoru s Harpagonom ne fali joj riječi hvale kojom veliča njegovu veličanstvenu pojavu i njegov karakter pun vrlina. Uza sve napore, ne biva nagrađena novčanom nagradnom kao što se nadala. Harpagon, gluh na njene želje, odlazi i nastavlja s pripremama za nadolazeće vjenčanje. Dijeli posluzi zadatke za svečanu večeru. Želi da ga svi dožive kao otmjenog i uglednog domaćina, ali isto tako, želi potrošiti što manje novca.

Izdajući naloge o služenju, tijekom večere traži od posluge da preuzmu nekoliko raznih uloga. U dogovoru s kuharom oko nadolazeće večere, na vidjelo izlazi sva njegova škrtost. Od malo sastojaka Jacques, kuhar i konjušar istovremeno, trebao bi pripremiti nešto obilno i ukusno. Ogorčen Valere stalno prigovara slugama “Deder pročitajte malo zdravstvene propise i upitajte liječnike je li išta škodljivije za čovjeka od prekomjerna pića?” ili “… ne živi da jedeš, nego jedi da bi mogao živjeti.” Harpagona su se dojmile sinove riječi, iako ironične te je čak došao na ideju da bi ih mogao urezati na kamin u blagovaonici.

Dok se Harpagon pripremao za nadolazeću večeru u posjet je stigla spletkarica Forsine s Mariane koja se nije željela nipošto susresti sa starom škrticom. U srcu joj je ostao nepoznati plavokosi mladić koji je nedavno bio u njenom domu, ne predstavivši se. Harpagon, s naočalama na nosu, krenuo je pozdraviti svoju buduću suprugu. Želio je izgledati što starije jer Forsin ga je uvjerila da voli muškarce koji su stariji i zreliji. Ne znajući ništa o Forsinim spletkama, Mariane je uhvatio očaj nakon susreta sa starom škrticom. Iznenadno pojavljivanje Cléantea pojačalo je otkucaje Marianina srca. Saznavši tko je on, povlađuje mu u njegovim argumentima “za” i “protiv” razloga da mu bude maćeha.

Upoznavši već odraslu Harpagonovu djecu, Mariane i Elise trebaju poći na sajam. Prije polaska, Cléante je skinuo ocu dijamantni prsten i dao ga Mariane kao zalog ljubavi (ali svoje), inzistirajući da ga zadrži. Harpagon je kipio od bijesa, nazivajući jedinog sina svakojakim pogrdnim imenima. Nakon mnogo uvjeravanja Mariane je, na Harpagonovu žalost i užas, pristala zadržati prsten do daljnjega, ali još uvijek sa željom, da ga vrati škrtom vlasniku.

Kad je Harpagon otišao, troje mladih konačno je moglo u miru razgovarati i pokušati naći neko razborito rješenje problema u koji su svi bili upleteni. Trebalo je nadmudriti starog škrca i spriječiti vjenčanje. Forsine, da je znala za ljubav mladih, ne bi izazvala takove spletke sa Harpagonom. Odlučila je pomoći mladima da spriječe vjenčanje. Dogovorili su se da bi za Harpagona trebalo naći neku udovicu bogata miraza, zbog čega bi vrlo brzo zaboravio Mariane. Forsine se sjetila da ima dobru prijateljicu koja bi bila spremna preuzeti tu ulogu i uspješno je odigrati. Dok su Mariane i Cléante razgovarali o svojim osjećajima, nisu ni slutili da je Harpagon sve načuo. Bio je spreman od sina izmamiti istinu o njegovim osjećajima. Posluživši se prijevarom, rekao je da je uvidio kako je prestar za Mariane i da bi bilo bolje da je prepusti sinu, ali zbog Cleantove netrpeljivosti, koju je pokazao kod upoznavanja, ipak će ostati kod prvobitne odluke i oženiti Mariane.

Jadan Cléante nije ni slutio da ga je otac navukao na tanki led, priznaje svoju ljubav i želju da oženi Mariane. Usred burne svađe, Harpagon je imenovao Jacquesa sucem između oca i sina. Jacques je želio ugoditi i ocu i sinu. Sa željom da ih pomiri, svakom govori kao posrednik ono što oba žele čuti. Harpagonu govori da se Cléante odriče Mariane i da poštuje očevu želju, a Cleantu pak da je otac uvidio pogrešku i da utire slobodan put ljubavi.

Uz još veću zapetljanciju, ne znajući ništa o Jacquesovim spletkama, otac i sin se pomire. Pomirba je bila kratkog vijeka jer je istina ubrzo izašla na vidjelo. Harpagon se toliko razljutio da se odrekao sina i zaprijetio mu da će ga razbaštiniti. Dok je ljutiti Harpagon odlazio, nije vidio La Flechea koji se pojavio sav uzbuđen iz vrta, sa škrinjicom u rukama, dozivajući Cléantea.

Cléante, doznavši što je La Fleche učinio, želi doznati kako mu je uspjelo tako nešto napraviti. Dok mu je La Fleche želio reći, čuli su razjarenog Harpagona kako viče, otkinuvši da mu je ukraden novac. Svi su mu bili krivi i sve je odlučio osumnjičiti dok ne pronađe pravog krivca. Bio je izvan sebe od boli i jada:”Jadni moj novac, jadni moj novac, tebe mi oduzeše, jao, najdraži prijatelju! I budući da su mi te ugrabili, izgubio sam oslonac, utjehu, radost; za mene je sve svršeno, jer što ću ja bez tebe na svijetu! Bez tebe ne mogu živjeti. Gotovo je, ne mogu više, umirem, mrtav sam, zakopan!”

Harpagon je doveo povjerenika da nađe kradljivca. Obznanivši ukradenu sumu, povjerenik je bio iznenađen “pozamašnom” svotom novca. Prvi razgovor dopao je Jacquesa, kuhara. Želeći se osvetiti mladom nadgledniku koji je postao miljenikom gospodara, optužuje da je on ukrao škrinjicu s novcem. U tom trenu, dok su ispitivali Jacquesa, ništa ne sluteći da je optužen za krađu, pojavio se mladi nadzornik Valere.

Misleći da ga je Valere pokrao, Harpagon ga je napao svakakvim imenima: lopovom, nezahvalnikom, osobom koja je zlorabila njegovo povjerenje… U prvom trenu Valere je ostao zatečen. On nije znao ništa o krađi škrinjice. Mislio je da ga Harpagon napada zbog ljubavi prema njegovoj kćeri. Valere je stoga odlučio sve priznati, ni ne sluteći da priznaje krađu, a ne svoje osjećaje. Dok je jadni Valere govorio o svojoj čistoj i nesebičnoj ljubavi prema Elise, Harpagon ga je zapanjeno slušao, misleći da nadzornik govori o njegovoj škrinji. Kad je na kraju uvidio da govori o Elise, rekao je samo “Hajde, gospodine, obavite svoju dužnost i podignite optužnicu protiv njega kao lopova i kao zavodnika.”

Uvidjevši očeve greške, Elise pokušava od tvrdog oca izmoliti oproštaj ali bez većeg uspjeha. Harpagon ostaje neumoljiv i želi da se Valeru sudi. Uza sve optužbe, Valere je odlučio ispričati svoju priču i odati se pred povjerenikom Anselmom tko je on. Prije šesnaest godina, dok su vladali neredi u Napulju, Valerova obitelj, majka, otac i sestra, stradali su u brodolomu. Valera je spasio španjolski broj čiji ga je kapetan odgojio. Doznavši da mu je otac živ, uputio se u potragu za njim. Slučajno je sreo Elise i zaljubio se. Kao dokaz svog imena pozvao se “španjolski kapetan, pečat od rubina koji je pripadao mom ocu, narukvica od ahata, koju mi je majka stavila na ruku…”

U svoj strci javila se i Mariane, tvrdeći da joj je Valere brat. Nju i majku pokupili su gusari kojima su deset godina robovali. Anselmo, povjerenik, stajao je njem od uzbuđenja. “O Bože, ovo su potvrde tvoje moći! Njima nam pokazuješ da samo ti možeš i znadeš činiti čuda! Zagrlite me, djeco moja stopite svoje oduševljenje s oduševljenjem vašeg oca.”Anselmo se uspio izbaviti iz valova i bio je uvjeren da mu se je cijela obitelj utopila. Odrekao se Napulja i pod drugim imenom kao Anselmo započeo novi život.

Kad se cijela situacija razjasnila. Cléante je ucijenio oca škrinjicom da mu dopusti oženiti Mariane. Harpagon je pristao na sve, samo da mu se njegova škrinjica vrati. Cléante je oženio svoju ljubav Mariane, Elise se udala za Valera, a Harpagon se posvetio svojoj ljubavi – škrinjici.

Likovi: Harpagon, Cléante, Elise, Valerie Mariane, Anselme, Prosine, meštar Simon, Jacques, La Fleche, Povjerenik…

Analiza likova

Harpagon – glavni lik komedije, kojemu se sve vrti isključivo oko škrinje s novcem i zgrtanja novca, koji su sam po sebi ničemu ne služi, jer ga ne troši. U očima drugih “Gospodar Harpagon je među svim ljudskim stvorenjima najnečovječniji, najkrući i najškrtiji smrtnik među smrtnicima.” “… novac voli više nego ugled, čast i vrlinu…”, što je zapravo najveća istina o njemu. Jacques mu u djelu kaže “Vi ste svima predmet smijeha i rugla i nikada vas ne nazivaju doli škrtcem, tvrdicom, skupom i cicijom.”

Jedini stvaran strah koji Harpagon ima je nestanak novca. On je okorjeli lihvar koji postojeći kapital želi samo povećati, bez obzira na posljedice. Zato, iako je bogat, prigovara djeci zbog lijepe odjeće ili preskupe hrane, što zapravo ne doliči plemstvu. Harpagon je jedan od onih koji bi htjeli imati i ovce i novce. Želi raskošnu svadbu i bogatu večeru, ali ne želi dati novac za to. Zahtjeva da se od nekoliko namirnica napravi gozba, pa još jednom ispada budalast u svojoj škrtosti. Ipak, za njega je novac ljubav, živo biće, stoga ne čuda da ga želi stalo uz sebe. Nikada se nije dogodilo da je on od srca nekome nešto poklonio, a da nije očekivao nešto zauzvrat. Nije imao povjerenja ni u koga, a nakon što mu ukradu škrinju, ne vjeruje više ni sebi.

Elise – Harpagonova kći i Valerova zaručnica. Ona je draga djevojka kojoj očev novac ne predstavlja ništa. Nije zaluđena bogatstvom, a ispred novca i udobnog života stavlja život s voljenom osobom. Zato je odlučna izboriti se za svoju ljubav. Ne pada joj na pamet pomiriti se sa svojom sudbinom i pokoriti se ocu bez borbe. Shvaća koliku važnost u životu ima sretan brak iz ljubavi i koliko je sreću imala što je naišla na dobrog muškarca koji je voli “Svi su muškarci po riječima slični i samo se djelima razotkrivaju kao različiti.”

Valere – mladić koji ulizivanjem nastoji steći Harpagonovu naklonost, ali samo kako bi li se približio njegovoj kćeri koju voli. To je način na koji se on bori se za njihovu ljubav. Nije materijalista i voli Elise svim srcem iz pravih razloga, a ne zato da bi naslijedio novac. Kada je vidio da bi zbog svojih prikrivenih osjećaja mogao izgubiti Elise, odlučio je sve priznati, pa i pretrpjeti optužbe. Sve samo da Elise postane njegova.

Cléante – Harpagonov sin. Valere se opisuje kao “… očeva i sinova narav su tako suprotne tako da je teško zadobiti njihovo povjerenje…”. On je mlad i neiskvaren. Poput sestre nije zaluđen materijalnim pa mu očev novac ne znači puno, osim što bi njime mogao platiti svadbu. Zaljubljen je u Mariane s kojom se želi oženiti. Zbog ljubavi ne preže ni pred kakvim spletkama, čvrsto se boreći za jedan jasan cilj – vjenčanje s Marianom. Iako ne razumije očevu škrtost, niti je odobrava, Cléante duboko poštuje oca i ne želi, ako ne treba, ići protiv njegove volje. Ipak, spreman je otići s djevojkom koju voli, ako mu otac ne dopusti oženiti je.

Mariane – Cleanteova ljubav, koju je njegov otac htio oženiti. Živi s bolesnom majkom o kojoj brine s mnogo ljubavi. “… neizmjerna draž isijava iz svih njezinih čina; neka blagost puna miline, silno umiljata dobrota, divna čestitost…”. Izrazito je poštena i svim srcem želi pripasti svojoj jedinoj ljubavi za koju se bori. Odbojna joj je pomisao da se uda za Cleantova oca, pa pristaje na bilo kakve smicilice samo da se to ne dogodi. Cléante je o Mariane rekao : “… sreća onog tko vas posjeduje, u mojim očima predstavlja ponajveće blago od svih blaga, i na nj se odnosi sva moja hlepnja…”

Anselmo – Valerov i Marianin otac, koji je doživio nesreću i mislio da mu je cijela obitelj stradala. Jednom kada je otkrio da su mu djeca živa, kao da mu se vratila sreća u život. U djelu se o njemu govori da je “… povoljna partija, on je plemić plemenita roda, blag, staložen, razuman i vrlo imućan…”

Forsine – poznata je spletkarica koja iz svojih spletki nastoji izvući dobrobit. Za sebe kaže da “Posreduje(m) u poslovima, pravi(m) ljudima usluge….”. Iako se na početku čini kao negativan lik, na kraju se uspostavi da ima dobro srce, što pokazuje željom da pomogne Mancine i Cleanteu da se iskopaju iz njene mreže. Ona je činila spletke samo dok nije saznala koliko one štete mladim ljudima, a onda je odlučila svoju moć obmane iskoristiti za dobro.

Jacques – prema potrebi je kuhar, ali i kočijaš, ovisno o prilikama. Osvetoljubive je prirode, pa čini svoj naum ne mareći za posljedice pogubne za razne pojedince.

Bilješka o autoru

Molière je jedan od najpoznatijih francuskih komediografa te uz Corneillea i Racinea, najbolji predstavnik “zlatnog vijeka” francuske drame koja je svoj vrhunac doživjela u 17. stoljeću. Osim kao književnik Molière je djelovao i kao scenarist te doprinio mnogo razvoju humoristične satire.

Molière je rođen kao Jean-Baptiste Poquelin 15. siječnja 1622. godine u Parizu. Rastao je u imućnoj sredini, a pod utjecajem djeda u njemu se probudilo zanimanje za kazalište. Još je kao mladić odlučio da neće nastaviti karijerom pravnika, nego se posvetiti teatru, gdje će kao glumac, pisac, redatelj te direktor glumačke družine raditi sve do kraja svog života, a tako je na kraju i bilo.

Napisao je 33 komedije, neke u stihovima, a neke u prozi, a koje se smatraju ogledalom francuskog društva 17. stoljeća. Molière se uvijek trudio pokazati karaktere iz svih slojeva društva te sredine Francuske iz 17. stoljeća, osuđujući pritom i ismijavajući sve što je smatrao da ne ide u skladu s prirodom, koja je po njemu bila simbol razuma.

Najpoznatije komedije su: “Tartuffe”, “Kaćiperke”, “Don Juan”, “Škola za žene”, “Umišljeni bolesnik”, “Škola za muževe”, “Škola za žene”…

Molière je ipak više želio pisati tragedije, ali je na kraju postao slavan zbog farsi koje su bile izvođene uvijek nakon tragedija i za razliku od njih pisane u jednom činu. Kasnije se posvetio pisanju glazbenih komedija.

Bolovao je od tuberkuloze s kojom se zarazio još kao mladić, a samo nekoliko sati nakon što je na pozornici iskašljavao krv Molière je umro. Bilo je to 17. veljače 1673. godine u Parizu.