Vrsta djela: tragedija
Vrijeme radnje: nakon stvaranja Svijeta i čovjeka
Mjesto radnje: planina Kavkaz
Tema djela: Zeusov bijes prema Prometeju jer je ljudima dao vatru i spasio ih te okovanje Prometeja.
Ideja djela: Kroz lik Prometeja, Eshil nam je ukazao na vrijedne ljudske vrline. Prometej je pomogao ljudima i u svojoj nakani je ostao do kraja riskirajući čak i svoj život. U svemu tome pratila ga je mudrost jer je znao da će Zeus biti svrgnut s vlasti.
Kratak sadržaj
Sluge Zeusa, Sila i Vlast odvode Prometeja na stjenoviti dio Kavkaza, Skitije, a tamo ga čeka Hefest koji ga pribija na stijenu po nalogu Zeusa. Hefest osjeća žaljenje iako zna da je Prometej kriv jer je ukrao vatru bogovima. No, izvršava svoju dužnost.
Nakon što je posao obavio, odlazi skupa sa slugama, a Prometej se počne žaliti nad svojom sudbinom. Želi se i na bol, glasno jecajući zemlji, suncu, rijekama, moru i zraku na patnji koju nije zaslužio.
Iako jako teško podnosi ovu patnju i bol, Prometej ima sposobnost previđanja sudbine koju je naslijedio od majke. On zna da će njegovoj patnji doći uskoro kraj pa ovu Zeusovu tiraniju samo mora dostojanstveno izdržati. U taj čas do njega stižu krilata kola.
njima se nalaze Okeanove kćeri. One mu pokažu obazrivost i smiluju se nad njegovom sudbinom. Mole ga da im objasni zašto mu je Zeus načinio takvo zlo.
On im je objasnio cijelu situaciju kako je nastala borba između Zeusa s jedne strane, a Titana s druge te se on priklonio Zeusu i pomogao mu u svrgavanju Krona koji je na kraju bačen u Tartar. Nakon toga Zeus je odlučio uništiti i ljudski rod, a u tome mu se Prometej nije htio prikloniti. Tako je zaslužio njegov gnjev i ogorčenost.
U tom času, pojavi se Okean na krilatom konju. On mu kaže da promijeni karakter i prikloni se Zeusu, a on će mu pomoći da mu se ovaj smiluje. Zeus ne želi ni čuti za dati prijedlog te je ustrajan u svom naumu.
Nakon odlaska Okeana, kor Okeanida plače nad Prometejevoj sudbini, a Prometej obrazlaže koru sve što je učinio za dobrobit ljudskog roda. Govor prekida Ija, Inahova kćer koja je zbog Zeusove žene Here nošene ljubomorom pretvorena u kravu. Uz to, gone je obadi i pikaju po cijelom tijelu. Ona moli Prometeja da joj kaže zahvaljujući svojim proricateljskim moćima kada će biti kraj njezine muke.
On joj govori o svemu što je čeka na putu, a isto tako ako ga oslobodi Zeus neće biti svrgnut s vlasti. Otkriva joj da će njega osloboditi neki njezin potomak u 13. koljenu. Kaže joj da će joj se Zeus smilovati u Egiptu gdje će i naći mir i vratit će joj se oblik kakav je prije imala.
Ija nestaje, a kor govori Zeusu da prekine s nepromišljenim govorima kako ga ne bi zadesila još kobnija sudbina. Dolazi do njega i Zeusov sin Hermo koji ga moli da mu kaže o točno kakvom braku se radi po kojem će njegov otac izgubiti vlast. Prometej ne želi ništa otkriti, odlučan u svojoj nakani da će to napraviti tek kada bude oslobođen. U taj čas nastane velika oluja i Prometej skupa sa stijenom padne u Tartar.
Likovi: Prometej, Zeus
Analiza likova
Prometej – glavni lik, sin božice Temide i titana Japeta. Volio je ljude i činio im je dobro bez ikakvog očekivanja bilo koje usluge natrag. Pomogao je Zeusu da pobijedi boga Krona i sile prirode. Kasnije se zamjerio Zeusu. Njegovo srce prema tome da pomogne čovjeku bilo je ogromno, u toj mjeri da se zamjerio i samom bogu Zeusu. On je junak koji, iako je izložen velikim mukama, neće do kraja odustati od onog u što vjeruje. On je moralni pobjednik, iako pati – na kraju pobjeđuje. Ostao je dosljedan sebi i svojim ciljevima do kraja. Hrabar, ne boji se boga Zeusa niti muke koju proživljava.
Zeus – tiranin, dolazi na vlast odmah nakon provedene revolucije i želi doći do apsolutističke vlasti. Želi da sve bude predodređeno njemu, a glavna okosnica vlasti su mu teror i sila. Nije birao načine i sredstva kojima je želio doći do cilja. Više od svega ljuti ga Prometejeva hrabrost i odlučnost. Bio je osvetoljubiv, nezahvalan i okrutan.
Bilješka o autoru
Eshil se rodio 525. godine pr. Kr., a umro je 456. godine pr. Kr. Stvarao je u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U djelu Hiketide veliča demokraciju i slobodu. Eshil je sudjelovao u bitki kod Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.
Često je putovao te je nastojao proširiti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. pr. Kr. i na njeno je čelo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju Etnjanke. U drugom je posjetu prikazao Perzijance.
Po mnogima je bio “otac tragedije”. Iz njegovih se pjesama jasno vidi da je bio pristaša demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupi. Između Eshila i naroda došlo je do nesporazuma i svađa, najvjerojatnije uzrokovanih Eumenidama, tako da posljednje godine svoga života provodi izvan domovine na Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i umire.
Eshil je napisao oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara). Na raznim pjesničkim natjecanjima pobijedio je 13 puta. Građu za svoje tragedije uzimao je iz herojskih priča. Njegove su tragedije “mrvice sa bogatog Homerovog stola”. Iako je sama struktura njegovih tragedija jednostavna, a likovi bez dublje psihološke analize, jezik mu je bio uistinu bogat, svečan, a stil uzvišen.
Nema komentara:
Objavi komentar