George Orwell-Zivotinjska farma

Kao i u kultnom “1984.“, i ovdje Orwell kritizira mnoge pojave u društvu, poput pohlepe i želje za moći, koje utjelovljuju svinje, ali i apsolutne poslušnosti i manjka kritičkog mišljenja, koje najbolje utjelovljuju ovce. Samo što su ovdje te kritike “zapakirane” u, na prvu loptu, oku mnogo ugodniji svijet životinja.

Kratak sadržaj

Gospodin Jones, vlasnik Vlastelinske farme, je zaključavao kokošinjce, ali nije zatvorio gornja vratašca na njima, te je ispio još jednu čašu piva prije spavanja.

Čim se svjetlo ugasilo, u zgradama farme započelo je komešanje, te su sve životinje otišle u veliku sušu da čuju san starog Majora. Prvo su stigla tri psa, a posljednje su došle mačke. Jedini koji nije došao bio je Moses, gavran. Major je, prije nego li je ispričao san, održao govor u kojemu je rekao da ne smatra da će još dugo živjeti, te da stoga mora prenijeti svoju mudrost ostalima.

Govorio je o jadu života životinja u Engleskoj i o uzroku tog jada – čovjeku, o tome kako čovjek troši, a ne proizvodi, što od njih uzima, o tome kako zbog njega nitko od njih ne doživljava svoj cijeli životni vijek. Njegova je poruka bila da trebaju raditi na pobuni i svrgavanju čovjeka, i da u toj borbi ne smiju popuštati, niti se pokolebati, sve dok ne uspiju. Poziva i na slogu, zajedništvo, među svim životinjama.

Tad nastaje komešanje, jer je psi spazili štakore koji su slušali Majora, i napali ih, na što ih je Major smirio i pozvao na glasanje da se utvrdi jesu li štakori njihovi drugovi ili ne. Rezultat glasanja je bio gotovo jednoglasno da, da jesu njihovi drugovi, jer su protiv bili samo psi i mačka, koja je glasala na obje strane. Nakon što se to smirilo, Major nastavlja govoriti.

Sažeo je ono što im je rekao u jednostavnu filozofiju:

“Tko god hoda na dvije noge naš je neprijatelj. Tko god hoda na četiri noge ili ima krila naš je prijatelj.” (str. 14).

Posebno je naglasio da u toj borbi protiv Čovjeka ne smiju postati slični njemu ili ga oponašati, i da moraju zapamtiti da su sve životinje jednake i da nikada ne smije niti jedna životinja tlačiti svoju vrstu.

Zatim je ispričao svoj san i otpjevao im pjesmu “Životinje Engleske”, koju su ostali počeli pjevati i prije nego li je on završio s pjesmom. Otpjevali su je pet puta, a onda su bili prekinuti, jer je buka probudila Jonesa, koji je, uvjeren da je u dvorištu lisica, ispalio jedno punjenje iz puške u tamu. Svi su se razbježali na svoja mjesta na spavanje i pozaspali.

Stari Major je umro tri noći kasnije, te je zakopan u dnu voćnjaka, početkom ožujka. Tijekom proljeća – iduća tri mjeseca – mnogo toga se u tajnosti događalo na farmi, potaknuto Majorovim govorom. Za organizaciju i poduku su bile zadužene svinje – najmudrije životinje na farmi – kod kojih su postojala dva mlada nerasta koja su se isticala, Snowball i Napoleon, dok se među ostalim krmcima isticao Squealer. Oni su razradili Majorov nauk u animalizam, te su nekoliko noći na tjedan održavali tajne sastanke u suši na kojima su ostalima objašnjavali animalizam.

Na početku su naišli na mnogo apatije i gluposti, ali im je od toga veći problem predstavljao Moses, Jonesov ljubimac, koji je pričao o tajanstvenoj zemlji, Šećernoj gori, gdje odlaze životinje nakon smrti. Životinje su ga mrzile jer je pričao, ali ne i radio, ali su neki povjerovali u njegovu priču, što je svinjama zadavalo mnogo muka s uvjeravanjem da to mjesto ne postoji.

Najvjerniji sljedbenici animalizma su bili Boxer i Clover, koji su upijali svaku riječ svinja i prenosili ih dalje, dolazili na svaki sastanak, i predvodili pjesmu na kraju istog.

Pobuna se dogodila ranije nego je to bilo očekivano. Jones je bio strog gospodar i sposoban farmer, ali je propadao izgubivši znatnu sumu na sudu, te je počeo piti i ne brinuti se za farmu, a njegovi nadničari su bili lijeni i nepošteni, te je farma slabo održavana, a životinje slabo hranjene.

Na Ivanje, Jones je otišao u Willingdon, te se tako napio da se nije vratio do idućeg dana u podne, a njegovi nadničari su samo pomuzli krave i otišli u lov na zečeve, bez da su nahranili životinje. Kako do večeri nisu nahranjene, nisu to mogle trpjeti, te je jedna krava razvalila vrata spremišta i životinje su nahrupile na hranu. Idući trenutak su se u spremištu našli Jones i četiri nadničara, s bičevima u rukama. Životinje to nisu mogle trpjeti te su ih napale, a oni su pobjegli s farme, dok su ih životinje gonile.

Gospođa Jones je, primijetivši što se događa, spremila nekoliko stvari u torbu i s Mosesom se iskrala u drugom smjeru. Životinje su Jonesa istjerale na cestu, te zatvorile velika vrata s pet zasuna, još nesvjesne što se dogodilo.

Potom su odgalopirale uz granice farme kako bi provjerile ima li na njoj još ljudi, a zatim su uništile tragove Jonesove vladavine, uništavajući sve čime su ih tlačili, dio bacivši u bunar, a dio spalivši. Kad je sve uništeno, Napoleon ih je odveo do spremišta hrane, te je svima podijeljen dvostruki obrok. Nakon toga su otpjevale “Životinje Engleske” sedam puta, a onda prespavale noć.

Iduće jutro su razgledale cijelu farmu, a potom i farmerovu kuću, u kojoj nisu ništa dirale, osim šunki koje su vani zakopane, i bačve piva koju je Boxer probušio, te je odlučeno da će ona biti sačuvana kao muzej i da u njoj niti jedna životinja neće nikada živjeti.

Poslije doručka su Snowball i Napoleon okupili životinje, otkrili im da su naučili pisati i čitati, te je Snowball s vrata farme uklonio natpis “Vlastelinska farma” i zamijenio ga s natpisom “Životinjska farma”. Potom su na stražnjem zidu velike suše napisali Sedam zapovijedi na koje su saželi principe animalizma. Snowball je njih pročitao naglas, a one pametnije su ih odmah započele i učiti. Nakon što su pomuzli krave, započeli su sa žetvom. Samo mlijeko su ostavili, te krenuli pod Snowballovim vodstvom na košnju, dok je Napoleon ostao tamo. Ono je do navečer nestalo.

Košnja je bila veća nego ikad, ali nije protekla potpuno glatko, jer nisu mogli koristiti oruđa koja su zahtijevala stajanje na stražnjim nogama – no svinje su za to našla rješenja. Svinje su preuzele i vodstvo, jer su imale više znanja od ostalih. Sve životinje su radile na preokretanju sijena i njegovom prikupljanju, a za samu košnju im je trebalo dva dana manje nego Jonesu i njegovim ljudima, a gubitaka nisu imali. Cijelo su ljeto poslovi tekli glatko, imali su više hrane i odmora, a poteškoće su prebrodili zahvaljujući pameti svinja i snazi Boxera. Svi su radili prema svojim mogućnostima, a uobičajenih pojava, poput svađa, ljubomore, i prigovora, gotovo da nije bilo.

Nedjeljom nisu radili, te je doručak bio sat kasnije nego uobičajeno. Poslije njega je išlo podizanje zastave, koju je Snowball napravio od zelenog stolnjaka (koji predstavlja zelena polja Engleske) na kojem je nacrtao bijelo kopito i rog (koji predstavljaju buduću Životinjsku Republiku), a nakon toga Sjednica, na kojoj se donosio plan rada za idući tjedan, odluke, i rasprava o njima.

Zaključke uvijek predlažu svinje, jer su ostale životinje naučile glasati, ali nikad ništa nisu predlagale. Snowball i Napoleon se nikad nisu slagali, iako su bili najaktivniji u raspravama, te se uvijek jedan protivio onome što bi drugi predložio. Sjednica je završavala pjevanjem “Životinje Engleske”, a ostatak dana je bio namijenjen odmoru.

Svinje su u spremištu, koje je postalo njihov stožer, iz knjiga navečer učile vještine potrebne za farmu. Snowball je također pokušavao organizirati životinje u Životinjske komitete, koji su uglavnom bili veoma neuspješni, a pokrenuo je i tečajeve čitanja i pisanja, zahvljujući kojima su do jeseni sve životinje bile donekle pismene.

Kako se ispostavilo da gluplje životinje nisu uspijevale naučiti Sedam zapovijedi, Snowball ih je sažeo na jednu izreku:

“Četiri noge dobre, dvije noge loše.”, te je ona ispisana većim slovima na stražnjem zidu suše, iznad Sedam zapovijedi.

Napoleon je smatrao da je poduka mladih važnija od onoga što se može učiniti za odrasle, te je odvojio nedavno okoćenih devet psića od svih drugih, tako da je ostatak farme i zaboravio na njih.

Nestanak mlijeka je ubrzo razriješen, jer se ono miješalo u napoj za svinje. Kada su krenule dozrijevati jabuke, suprotno očekivanjima da će biti jednako razdijeljene, one su morale biti odnesene u spremište, svinjama, što je Squealer objasnio potrebom da svinje očuvaju zdravlje jer su mislioci i vode i organiziraju farmu. Način na koji im se najlakše objašnjavalo je to da se time sprečava Jonesov povratak.

Do kraja ljeta, vijesti o događajima na životinjskoj farmi su se proširile okrugom, a Snowball i Napoleon su slali jato goluba da vrše propagandu o Pobuni na okolnim farmama. Vlasnici dvaju susjednih farmi su bili u lošim odnosima. Farma Foxwood je bila velika i veoma zapuštena farma čiji vlasnik, gospodin Pilkington, je bio ležeran farmer koji je većinu vremena provodio u ribolovu ili lovu.

Farma Pinchfield je bila manja i bolje održavana, a njen vlasnik je bio gospodin Frederick, koji je bio poznat po umijeću cjenkanja. Njih se dvojica nisu podnosila, ali su obojica bila prestrašena događajima na Životinjskoj farmi, te su isprva se izrugivali idejom i predviđali joj brzu propast, a kad se to nije desilo, počeli su govoriti kako su na njoj užasni uvjeti i zlo. No, rijetko tko im je vjerovao.

Glasine o Životinjskoj farmi su kružile u raznim oblicima, i krajem godine je cijelim krajem prošao val neposluha od strane životinja, a čak se i pjesma “Životinje Engleske” svuda pjevala. Ljudi su bili bjesni, te su životinje koje bi uhvatili da to pjevaju izbičevali, no ipak bi ih prošao strah kad bi ju začuli.

Na početku listopada, nakon žetve i pospremanja žita, jato golubova je donijelo vijesti da su Jones, njegovi ljudi i ljudi s okolnih farmi ušli kroz ulazna vrata s pet zasuna, i da hodaju ka farmi. Kako su to životinje očekivale, bile su spremne, a Snowball, koji je proučio knjigu o Cezarovom ratovanju, vodio je obranu. Prvi napad je započeo kad su se ljudi približili zgradama, i tu su sudjelovali golubovi i guske. Drugi napad, koji je slijedio nakon što su se ljudi obranili od prvog, bio je direktan napad na ljude od strane Muriel, Benjamina, ovaca i Snowballa. Kako su ljudi ponovo bili prejaki, životinje su se povukle.

Ljudi su na to počeli slaviti, a čim su ušli u dvorište, tri konja, tri krave, i ostatak svinja su im prišli odostraga i oduzeli im mogućnost bijega, te je započeo treći napad. Snowball je sam krenuo na Jonesa, na što je ovaj zapucao na njega, ozlijedio mu leđa, i ubio ovcu. On se bacio Jonesu u noge, odbacio ga na gnojište, i izbio mu pušku iz ruke.

Boxer je udarao kopitima, propevši se na stražnje noge, te je njegov prvi udar prestravio ljude, koji su panično pokušavali pobjeći, te su pet minuta nakon napada već bježali prema cesti. Boxer je svojim udarcem nokautirao konjušara s Foxwooda, a kako se on nije micao, mislio je da je mrtav, čega mu je bilo žao, no dok su oni tražili Mollie, koja je nestala, on je pobjegao. Nakon toga su životinje slavile pobjedu, podigavši zastavu i pjevajući “Životinje Engleske”, a potom su pokopali ovcu i na grob joj posadile glog, a Snowball je nad njim održao kratak govor.

Ustanovili su vojna odlikovanja “Životinjski junak” (prvog i drugog reda), te su ona prvog reda dobili Boxer i Snowball, a ono drugog reda poginula ovca. Nakon rasprave, bitku su nazvali Bitkom kod staje za goveda. Pronašli su pušku, i odlučili postaviti je uz podnožje jarbola, te iz nje pucati dva puta godišnje, 12. listopada, na obljetnicu Bitke, i na Ivanje, na obljetnicu Pobune.

Približavanjem zime, Mollie je postajala sve bezobraznija i sve nepouzdanija, a kružile su glasine da se radi o nečemu ozbiljnome. Clover je vidjela da ju jedan od Pilkingtonovih ljudi mazi, te je, nakon što je razgovarala s njom, u njenoj staji pronašla hrpu šećera i svežnjeve vrpci, a sama Mollie je tri dana kasnije nestala, a golubovi su je nakon par tjedana vidjeli upregnutu u otmjenu dvokolicu na drugom kraju Willingtona, te ju nakon toga više nitko nije spominjao.

U siječnju, tijekom zime koja je bila veoma hladna, održavali su mnoge sastanke u velikoj suši, te je na njima odlučeno da će svinje odlučivati o svim aspektima vođenja poslova na farmi, a te će odluke potvrđivati većina životinja. Na sjednicama se vidio sve veći razdor između Snowballa i Napoleona. Snowball je često svojim govorima pridobivao većinu glasova, ali je Napoleon bio uspješniji u lobiranju u pauzama, pogotovo među ovcama, koje su često prekidale Snowballove govore. On je proučavao stare brojeve časopisa “Farmer i stočar” i učeno govorio o tehnikama zemljoradnje, a planirao je i kako bi mogao olakšati posao gnojenja. Napoleon nije imao svojih planova, ali je rekao da od Snowballovih neće biti ništa. Najveći sukob njih dvojice bio je kok vjetrenjače.

Snowball je rekao da se mali brežuljak, u blizini gospodarskih zgrada, bio pravo mjesto na kojem se mogla izgraditi vjetrenjača koja je mogla opskrbljivati farmu strujom, omogućivši tako grijanje staja i ubrzavanje poslova. Kako farma nije imala moderne alate, životinje nikada nisu čule za to i bile su zapanjene svime time.

U par tjedana je dovršio planove vjetrenjače, koje su sve životinje dolazile vidjeti barem jedan put dnevno, osim Napoleona, koji je cijelo vrijeme bio protiv gradnje. Snowball je tvrdio da ju je moguće izgraditi u godinu dana, te, kad je izgrade, da će toliko uštedjeti na radnom vremenu da će trebati raditi samo tri dana tjedno. Napoleon je kontrirao izgradnji vjetrenjače, tvrdeći da je najbitnije povećati proizvodnju hrane, i da će, fokusirajući se na gradnju vjetrenjače umjesto na proizvodnju hrane, umrijeti od gladi. Životinje su se, s izuzetkom Benjamina, podijelile na dva tabora. Drugo sporno pitanje bila je obrana farme.

Napoleon je bio za nabavu oružja i učenje rukovanja njime, a Snowball na širenje propagande putem golubova i započinjanje velike pobune.

Kad je Snowball završio planove vjetrenjače, na Sjednici se odlučivalo o njenoj izgradnji. On je, uz povremene prekide od strane ovaca, iznio svoje argumente za gradnju. Potom je Napoleon mirno rekao da svima savjetuje da glasaju protiv gradnje, na što je Snowball skočio i počeo vatreno zagovarati gradnju. Svojom vizijom je zanio životinje i privukao sebi glasove, no, Napoleon je mirno ustao i pozvao devet pasa koji su napali Snowballa, koji je morao pobjeći s farme.

Životinje je to prestravilo, a Napoleon je proglasio ukidanje Sjednica i rasprava, te da će se sva pitanja koja se odnose na poslove na farmi od sada rješavati specijalni komitet svinja, kojem će on predsjedavati i koji će se sastajati iza zatvorenih vrata.

Podizanje zastave, pjevanje, i dobivanje zadataka za idući tjedan je ostalo. Nekoliko se životinja tome pobunilo, ali su Napoleonovi psi, i blejanje ovaca, utihnuli svaku raspravu. Nakon toga je Squealer objasnio novonastalu situaciju, i naglasio da je od hrabrosti bitnija odanost i poslušnost, te disciplina.

S proljepšavanjem vremena, započelo je proljetno oranje. Svake nedjelje, u deset sati ujutro, životinje bi se okupile u velikoj suši da bi primile zadatke za idući tjedan. Na panj pored jarbola je postavljena lubanja starog Majora, te joj je svaka životinja morala pokazati poštovanje prije nego li bi ušla u staju, u kojoj se promijenio raspored sjedenja. Napoleon, sa Squealerom i Minimusom, je sjedio u prvom redu na povišenom podiju, okružen psima, a druge svinje su sjedile iza njih, a ostale životinje su sjedile okrenute njima u središnjem dijelu suše.

Tri tjedna nakon progona, Napoleon je saopćio da će se vjetrenjača ipak graditi, te da će, radi napornog rada koji će to zahtijevati, možda i obroci biti smanjeni, te da će izgradnja potrajati dvije godine. Squealer im je te večeri objasnio da se Napoleon nikada nije protivio izgradnji, nego da mu je Snowball ukrao plan i da je njegovo protivljenje izgradnji bila samo lukava ideja da se riješi štetnog Snowballa.

Tu cijelu godinu su životinje robovski radile, no ipak zadovoljne jer su bile svjesne da to rade za sebe i za buduće generacije. Tijekom proljeća i ljeta su radile šezdeset sati tjedno, a od kolovoza i nedjeljom popodne, što je bilo dobrovoljno, ali one životinje koje nisu radile nedjeljom bi izgubile pola svojih obroka. No, unatoč takvom radu, žetva je bila manje uspješna, i zima je trebala biti teška. Vjetrenjača je izazvala probleme, jer je trebalo nekoliko tjedana da se domisle kako razbiti kamenje, koje su vukle do vrha kamenoloma, i bacale da bi se razbilo.

Do kraja ljeta su tako uspjeli skupiti dovoljno kamenja, ali uz mnogo napora koji je često izgledao uzaludno, a teško da bi uspjeli da nije bilo Boxera, koji je, unatoč Cloverinim upozorenjima da se ne napreže iznad svojih granica i da bude oprezniji, radio sve više i više. Poslovi koje su radili su bili učinkovitiji, ali su do kraja ljeta počeli osjećati nestašice nekih stvari koje nisu mogli proizvesti na farmi, te je jedne nedjelje objavljeno da će ipak započeti trgovinu sa susjednim farmama, radi nabavke određenih materijala koji su im potrebni – jer je gradnja vjetrenjače bila prioritet – te su prodali stog sijena i dio pšenice, a, u slučaju potrebe, prodavat će i jaja. To je životinje podsjetilo na odluke donesene na prvoj Sjednici, koje su sad bile kršene, ali su ovce onemogućile svaku raspravu, a Napoleon je rekao da niti jedna životinja neće morati doći u kontakt s ljudima, osim njega, koji će kontakt imati preko gospodina Whympera.

Govor je završio s uzvikom “Živjela Životinjska farma”, a potom su se, nakon pjevanja, životinje razišle.

Nakon toga je Squealer obišao farmu i umirio životinje, uvjeravajući ih da odluka protiv trgovanja i korištenja novca nikad nije bila ni predložena, te da je to samo Snowballova laž. Kako nisu imali pisanog dokaza o njoj, to ih je objašnjenje zadovoljilo.

Whymper je na farmu dolazio svakog ponedjeljka, što ih je ispunjavalo strepnjom, te su ga izbjegavale, ali ih je prizor Napoleona kako mu daje upute smirivao.

Ljudi su i dalje mrzili farmu, ali su počeli poštovati djelotvornost kojom su se izvršavali poslovi, te su je počeli i zvati Životinjska farma, a Jonesa su prestali podržavati. Kružile su i glasine da će Napoleon sklopiti poslovni ugovor s ili Pilkingtonom s Foxwooda, ili Frederickom s Pitchfielda – ali nikada s obojicom istovremeno.

U to vrijeme su se svinje uselile u kuću, što je životinje ponovo podsjetilo na odluke s početka, ali ih je Squealer ponovo uvjerio da to nije istina i da svinje trebaju mirno mjesto za rad, a počeo je Napoleona zvati Vođom. Clover se činilo da se sjeća odluke protiv spavanja u krevetima, ali joj je Muriel pročitala zapovijed, koja je sad imala na kraju riječi “s plahtama”, čega se Clover nije sjećala, što je Squealer ponovo objasnio, a ubrzo je objavljeno i da će svinje ustajati sat vremena kasnije od ostalih.

Do jeseni su bile umorne, te spremišta hrane nisu bila prepuna, ali je sve to nadoknađivala vjetrenjača, koja je bila napola dovršena, te su, kako je vrijeme bilo suho i vedro, radile napornije nego prije na izgradnji, a za vrijeme punog mjeseca bi Boxer radio i usred noći nekoliko sati. Jedini koji se vjetrenjačom nije zanosio bio je Benjamin. U studenom je jedne noći bila jaka oluja, a ujutro su vidjele da je srušen jarbol i da je vjetrenjača bila srušena.

Napoleon, koji ih je predvodio, je, dok su ostali u tišini i tuzi promatrali ostatke urušenog kamenja, rekao da je Snowball srušio vjetrenjaču i proglasio je Snowballa osuđenikom na smrt. Životinje je ta ideja, da je Snowball kriv, prenerazila, te su počeli kovati plan kako ga uhvatiti, a ubrzo su otkrili i tragove svinje u travi koji su vodili od brežuljka ka prolazu u živici koji je dolazio iz smjera Foxwooda. Potom je Napoleon objavio ponovnu izgradnju vjetrenjače, koja započinje odmah, bez obzira na vremenske uvjete.

Ta zima je bila veoma hladna, ali je gradnja nastavljena. Ljudi su hinili da ne vjeruju da je Snowball srušio vjetrenjaču. Zidove su odlučili podebljati na metar debljine, što je zahtijevalo još kamenja, ali su uspijevale nešto učiniti samo za suhog i hladnog vremena, te ih je osjećaj samouvjerenosti polako prolazio. Jedini koji nisu posustajali su bili Boxer i Clover.

Mučila ih je hladnoća i glad, jer je u siječnju nestalo hrane, te su obroci žita rigorozno smanjeni, što je trebalo biti nadoknađeno krumpirom, ali kako se on smrznuo te nije mnogo njega bilo jestivo, često su imali samo ostatke slame i repe te im je prijetjelo izgladnjivanje. Bitno im je bilo to sakriti od svijeta jer su ljudi širili nove priče da glad i bolest hara farmom. Napoleon je, svjestan loših posljedica ako se situacija s hranom sazna, iskoristio Whympera za širenje suprotnih vijesti. Neke životinje, uglavnom ovce, dobile su upute da u njegovoj blizini napomenu da su im se obroci povećali, a posude u spremištu su napunili pijeskom i na vrh postavili ostatke pšenice i žita te ga pod nekom izlikom proveli kroz spremište, što je uspjelo.

Kako se bližio kraj siječnja, bilo je sve očitije da će morati nabaviti još žita. Napoleon se rijetko pojavljivao u javnosti, a Squealer je bio taj koji je najčešće prenosio obavijesti i zapovijedi. Jednog jutra je objavljeno da će kokoši morati predati sva jaja, kako bi bila prodana, i kako bi se moglo za taj novac kupiti žito, što je prouzrokovalo graju, jer su se pripremale za proljetni nasad.

Kokoši, predvođene s tri Crne Minorce, su se tome usprotivile. Reakcija na njihovu pobunu je bilo ukidanje obroka i zabrana davanja ikakve hrane kokošima, što su izdržale pet dana, izgubivši devet kokoši (za koje je razglašeno da su umrle od kokodakitisa), te su nakon toga se predale, i predavale jaja za prodaju.

Cijelo to vrijeme, Snowball nije bio viđen, te se govorkalo da se skriva na Foxwoodu ili na Pitchfieldu. Kako je Napoleon uspostavio nešto bolje odnose sa susjednim farmerima, i kako se u dvorištu nalazila gomila drvene građe koju je htio prodati, a on se nije mogao odlučiti kome ju prodati, primijetilo se da, ako je bio blizu dogovora s Frederickom, da se govorkalo da se Snowball skriva u Foxwoodu, i obrnuto.

U rano proljeće, otkrilo se da Snowball noću potajno dolazi na farmu i da pravi nepodopštine, te se sve što je polazilo po krivo, pripisivalo njemu, i štakorima. Napoleon je naredio provođenje temeljite istrage o njegovim aktivnostima, a cijela ta priča je prestravila životinje. Squealer ih je navečer sve okupio i rekao da im mora priopćiti teške vijesti: da su otkrili da se Snowball prodao Fredericku sa Pinchfielda i da ih namjerava napasti, te da je bio Jonesov tajni agent. Rekao je i da ih je pokušao, tijekom Bitke, dovesti do katastrofe, što je bilo suprotno njihovim sjećanjima, te je zbunilo čak i Boxera, ali im je Squealer opisao događaj i uvjerio ih, no ipak je ružno pogledao Boxera, te, prije nego li je otišao, upozorio ih da smatraju da su Snowballovi agenti među njima.

Četiri dana kasnije ih je Napoleon sve okupio, predvečer, u dvorištu. On je izašao posljednji iz kuće, noseći dva ordena jer je sebe odlikovao s obje medalje, sa psima, koji su sve životinje prestravili. Potom je zaskvičao, a psi su zgrabili četiri praseta, koji su se pobunila prilikom ukidanja Sjednica, i dovukli ih, vukući ih za uši, pred Napoleona. Tri psa su krenula na Boxera, koji ih je primijetio i jednog od njih pribio na zemlju, što je ostala dva preplašilo. Napoleon mu je oštro naredio da pusti psa.

Četiri praseta su bila u strahu, te ih je Napoleon pozvao da priznaju svoje zločine. Izjavili su da su bili u tajnoj vezi sa Snowballom i surađivali s njim, te da su u dogovoru oko predaje farme u Frederickove ruke, te da im je Snowball u povjerenju priznao da je Jonesov tajni agent. Nakon što su dovršili priznanja, psi su im pregrizli grkljane, a potom je Napoleon upitao da li još koja životinja ima što za priznati, na što su istupile kokoši koje su vodile pobunu zbog jaja, guska koja je sakrila šest klasova žita od prošle žetve i sama ih pojela, ovca koja se pomokrila u pojilište, te dvije ovce koje su priznale krivicu za smrt starog ovna, kao i još niz životinja, koje su sve bile na mjestu zaklane.

Kad je to završilo, ostale životinje, s izuzetkom svinja i pasa, su zajedno izmilile van, očajne i šokirane, i s izdajom, i s odmazdom. Sve su zajedno legle na brežuljku, priljubivši se zajedno, osim mačke koja je nestala malo prije okupljanja, te su svi bili u tišini, osim Boxera koji je ostao stajati i vrpoljiti se. On je na kraju zaključio da se to desilo jer nešto s njima nije u redu i da je rješenje da rade više. Otišao je prema kamenolomu, sakupio dva kola kamenja, i odvukao ih do vjetrenjače prije počinka.

Životinje su se stisnule uz Clover u tišini, promatrajući gotovo cijelu farmu. Noć je bila vedra, te im se farma učinila tako poželjnim mjestom, jer su se prisjetili da je njihova. Clover su se oči napunile suzama, jer to nije bilo ono što su željeli kad su se riješili ljudi. U njenoj viziji budućnosti, da ju je mogla zamisliti, to je bilo društvo životinja bez gladi i nasilja, gdje su svi jednaki, jaki štite slabe, a rade koliko mogu, ali, što njoj nije bilo jasno, umjesto toga su dobili ovo, gdje se nitko ne usudi reći što misli, bijesni psi patroliraju okolo, i moraju gledati kako im razdiru drugove koji su uradili zločine. Ona nije pomišljala na pobunu ili neposluh, jer je znala da je situacija i dalje bila bolja nego pod Jonesom, i da će, unatoč svemu, ostati vjerna, naporno raditi, izvršavati zadatke, i prihvatiti Napoleonovo vodstvo.

No, ipak je razmišljala kako to nije bilo ono čemu su se nadali i zbog čega su radili i suprotstavljali se Jonesu. Potom je počela pjevati “Životinje Engleske” koju je s ostalima otpjevala polagano i tužno, tri puta. Onda je došao Squealer i rekao da je ta pjesma ukinuta i da ju je zabranjeno pjevati, te da je zamijenjena novom pjesmom koju je skladao Minimus, ali koja nije bila niti blizu “Životinjama Engleske”.

Kad se, kroz par dana, strah, izazvan smaknućima smirio, neke životinje su se prisjetile Šeste zapovijedi, te je vladao osjećaj da događaji od prije nekoliko dana nisu bili u skladu s njom. Kad je Muriel pročitala zapovijed Clover, zapovijed je imala dvije riječi koje su joj iskliznule iz sjećanja: “bez razloga”, te je postalo jasno da nije prekršena, već da je postojao dobar razlog za smaknuća.

Te godine se radilo još napornije, te je bilo zamorno istovremeno raditi i na farmi i na vjetrenjači, a životinjama se ponekad činilo da rade dulje i da se ne hrane bolje nego u Jonesovo vrijeme, iako je to nedjeljom ujutro Squealer opovrgavao čitajući brojke o porastu proizvodnje prehrambenih proizvoda, čemu se oni nisu mogli suprotstaviti, jer se nitko više nije jasno sjećao vremena prije Pobune. Usprkos tome, bilo je dana kad su željele manje brojki i više hrane.

Zapovijedi su sada izdavali ili Squealer ili neka druga svinja, a Napoleon se pojavljivao tek svaka dva tjedna, sad u pratnji i crnog pjetlića, koji bi zakukurikao prije nego li bi Napoleon progovorio. Govorkalo se i da živi u posebnim prostorijama u kući i da jede sam, s dva pasa pored njega.

Obznanjeno je i da će se od sada iz puške pucati i na njegov rođendan, a o njemu se govorilo na formalan način, “naš Vođa, drug Napoleon”, te su svinje voljele smišljati titule za njega. Squealer je vrlo uvjerljivo govorio o njemu i njegovoj dobroti, te su se za svako uspješno postignuće i sretnu okolnost njemu pripisivale zasluge. O tome je Minimus napisao pjesmu koja je bila napisana nasuprot Sedam zapovijedi, a iznad nje je bio nacrtan i Napoleonov portret u profilu.

Preko Whympera je Napoleon stupio u pregovore s Frederickom i Pilkingtonom o prodaji građevnog drveta, a istovremeno su počele kružiti glasine da je Snowball u Pitchfieldu, i da Frederick i njegovi ljudi namjeravaju napasti vjetrenjaču. Sredinom ljeta su tri kokoši priznale da su na Snowballov nagovor počele planirati Napoleonovo smaknuće, te su smaknute, a uspostavljene su nove mjere sigurnosti za Napoleona, četiri psa su čuvala njegov krevet noću, a mladi Pinkeye je morao kušati svako njegovo jelo da se uvjeri da nije otrovano.

Napoleon je dogovorio prodaju građe s Pilkingtonom, te je u planu bilo i potpisivanje sporazuma između Životinjske farme i Foxwooda o razmjeni nekih proizvoda. Istovremeno je raspoloženje protiv Fredericka postajalo sve negativnije, te je golubovima zabranjen let na Foxwood, a slogan “Smrt čovječanstvu” zamijenjen sa “Smrt Fredericku”.

Krajem ljeta je otkrivena još jedna Snowballova nepodopština, jer je pšenica bila puna korova. Gusak koji je priznao sudjelovanje u tomu se ubio. Također je razjašnjeno da Snowball nikada nije odlikovan, nego da je kažnjen zbog kukavičluka.

Vjetrenjača je u jesen dovršena, a i sam Napoleon ju je došao pogledati te ju je nazvao “Napoleonova vjetrenjača”. Građa je prodana Fredericku, što je iznenadilo sve životinje, ali je to objašnjeno time da su glasine o Fredericku i Pitchfieldu lažne, te je ustanovljeno da Snowball živi u Foxwoodu. Napoleonova lukavost je ushitila životinje, ali je njegova superiornost pokazana time što nije niti Fredericku vjerovao, te je tražio isplatu u pravim novčanicama, koje je Napoleon na izvanrednom sastanku pokazao svima.

Nakon tri dana, ispostavilo se da su novčanice lažne, te je Frederick osuđen na smrt, i odnosi sa Pitchfieldom su postali neprijateljski, a pokušalo se ponovo uspostaviti dobre odnose sa Foxwoodom.

Iduće jutro je započeo napad na farmu pod vodstvom Fredericka. Kako su svi bili naoružani puškama, životinje im se nisu mogle suprotstaviti, i počele su se povlačiti, a dosta ih je bilo i ranjeno. Napoleon se nadao pomoći od strane Foxwooda, ali je nisu dobili. Frederick i njegovi ljudi su izbušili rupu uz temelje vjetrenjače i raznijeli su je, što je potaknulo životinje na osvetu, bez obzira na metke. Gotovo sve životinje su bile ranjene, a jedna krava, tri ovce, i dvije tguske su poginule. I ljudi su bili ozlijeđeni, te su, nakon napada pasa, počeli bježati. No one nisu slavile. Vidjele su svoje mrtve drugove, i mjesto na kojemu je stajala vjetrenjača.

Čuli su se pucnjevi iz puške, i Squealer je došao do njih i rekao im da se puca radi slavljenja pobjede. Nikome nije bilo jasno kakvu pobjedu, jer su im uništili vjetrenjaču, na što su dobili odgovor da se puca jer su otjerali neprijatelja. Odšepali su do dvorišta. Boxer je zamišljao rad na novoj vjetrenjači, ali mu je palo na pamet i da ima jedanaest godina i da možda njegovi mišići više nisu kao nekada.

No, kad su vidjeli zastavu, začuli ponovni pucanj iz puške, i čuli Napoleonov govor, ipak im se učinilo da su izvojevali veliku pobjedu. Onima koji su u bitci pali održan je svečani pogreb, a slavlje pobjede je potrajalo dva dana. Bitka je nazvana Bitka kod vjetrenjače, te je Napoleon uveo novo odlikovanje, “Red Zelenog barjaka”, kojim je sam sebe odlikovao.

Nekoliko dana kasnije, svinje su pronašle sanduk viskija, te se napile. Iduće jutro je Squealer objavio da je Napoleon na samrti, i da je odlučio da se pijenje alkohola treba kazniti smrću. No, ubrzo se počeo oporavljati, a Whympera je uputio da nabavi neke knjižice o destilaciji i varenju piva. Tjedan kasnije je naredio da se mala livada u dnu voćnjaka, koja je odvojena za životinje koje ne mogu više raditi, preore, te se saznalo da Napoleon tamo namjerava zasijati ječam.

U isto vrijeme se dogodio čudan i neobjašnjiv događaj. Jedne noći, oko ponoći, se u dvorištu čuo glasan prasak, te su uz temelj zida na stražnjoj strani velike suše nalazile ljestve polomljene na dva dijela i Squealer, ošamućen, pored njih, a pored njega su se nalazile svjetiljka, kist, i limenka iz koje je curila bijela boja. Psi su ga otpratili do kuće.

Nitko nije mogao zaključiti što se desilo osim Benjamina, ali je nekoliko dana kasnije Muriel, ponovo čitajući zapovijedi, otkrila dvije nove riječi na Petoj: “preko mjere.”

Boxerovo kopito je dugo zacjeljivalo, ali on, unatoč Cloverinom i Benjaminovom nagovaranju da se manje napreže, nije posustajao, i jedino je njoj priznavao da ga ono muči. Ponovo se počelo govoriti o umirovljenju, otkako je pašnjak koji je bio odvojen za tu svrhu preoran.

Gradnja vjetrenjače je započela odmah nakon proslave, a Boxerova je želja bila vidjeti nju završenu prije nego li bude umirovljen. Zima je bila hladna, a hrane je, osim za svinje i pse, bilo još manje, ali Squealer nije imao poteškoća uvjeriti životinje da im ne nedostaje hrane, kroz brojke im dokazujući da ima više hrane, da je bolja voda, da bolje žive i da manje rade nego u Jonesovo vrijeme, kojeg se nitko više nije sjećao, ali su svi bili sigurni da je tada bilo gore.

Objavljeno je da će se graditi i škola, pored kuće, za praščiće, koje je Napoleon podučavao, a koji su bili učeni i da se ne igraju s ostalom mladunčadi.

Uvedeno je i pravilo da se druge životinje moraju maknuti u stranu u susretu sa svinjom. Iako je godina bila uspješna, nedostajalo je novca, te je prodan stog sijena, dio krumpira, a povećana je i isporuka jaja, tako da su te godine kokoši jedva uspjele izleći dovoljno pilića da se održi njihov broj. Obroci su smanjeni u prosincu i u veljači, a zabranjena je i uporaba svjetiljki u stajama.

U veljači, jednog popodneva, dvorištem se proširio nov i primamljiv miris iz pecare, te se proširila priča da je to kuhani ječam. No, nije bilo kaše, a iduću nedjelju je objavljeno da je ječam od sada samo za svinje, koje su dobivale pivo svaki dan.

Unatoč teškom životu, uvedeno je više pjesama, govora i povorki, što je život činilo dostojanstvenijim. Uvedene su Spontane manifestacije jednom tjedno te su životinje uglavnom uživale u njima jer su ih podsjećale da su one same svoji gospodari. U travnju je farma proglašena republikom, a za predsjednika je odabran Napoleon. Otkriveni su novi dokumenti o Snowballovoj suradnji s Jonesom. Sredinom tog ljeta vratio se Moses, i dalje isti i s istom pričom, kojoj su mnoge životinje vjerovale, na koju su svinje izjavljivale da je laž, ali su mu ipak dozvoljavale da ostane na farmi.

Boxerovo je kopito zacijelilo, te je radio još više, kao i sve ostale životinje, jer su uz farmu i vjetrenjaču radile i na školi za praščiće. Na Boxeru se nije primjećivalo da je ostario, osim izgledom, no, krajem ljeta se srušio, što su prenijeli golubovi, i što su sve životinje, osim Clover i Benjamina, prenijele svinjama. Squealer je ubrzo došao i rekao kako je Napoleon zabrinut za njega i da priprema sve da ga se odvede u bolnicu u Willingdonu, što nije bilo veoma drago životinjama, ali ih je Squealer uvjerio da je to najbolje za njega.

Iduća je dva dana proveo u staji, navečer razgovarajući s Clover, dok je Benjamin rastjerivao muhe. Njemu nije bilo žao što se to desilo. Smatrao je da, ako se dobro oporavi, može doživjeti još tri godine, i veselio se mirnim danima mirovine. Oni su s njim mogli biti samo nakon radnog vremena, a kamion je po njega došao u podne. To je ostalima prenio Benjamin, pozvavši ostale da dođu jer ga odvode. Naime, on se naljutio na ostale koji su ga pozdravljali, pročitavši, nakon što je odgurnuo Muriel koja je sricala slovo po slovo, natpis s kola klaonice koji je došao po Boxera. To je životinje prestravilo te su počeli trčati za kolima, predvođeni Clover koja ga je dozivala i vikala mu da izađe, ali, kako je bio slab, nije uspio razvaliti kola, a konji koji su vukli kola nisu slušali što su im životinje vikale.

Tri dana kasnije im je Squealer priopćio da je Boxer umro u bolnici u Willingdonu, a potom im je rekao da su u vrijeme kad je Boxer odveden počele kružiti glasine da je na kolima pisalo klanje konja i da je zato brzopleto zaključeno da je poslan u klaonicu, no, rekao je da je ta kola nedavno kupio veterinar i da nije još promijenio natpis. Životinjama je laknulo, a Squealer je nastavio pričati.

Iduće nedjelje se na jutarnjem sastanku pojavio Napoleon i održao kratak govor u Boxerovu čast, te ih je podsjetio na Boxerove omiljene izreke. Na dan karmina iz Willingdona je dostavljen veliki drveni sanduk, a te noći se čula buka, te se farmom proširila glasina da su svinje kupile još jedan sanduk viskija.

Godine su prolazile, i više se nitko osim Clover, Benjamina, Mosesa, i dijela svinja nije sjećao vremena prije Pobune. Muriel, Bluebell, Jessie, Pincher, i Jones su bili mrtvi, a Snowball i Boxer (osim nekoliko životinja koje su ga poznavale) su bili zaboravljeni. O odvajanju dijela pašnjaka za ostarjele životinje se odavno prestalo govoriti. Svinje su se udebljale. Benjamin je jedini koji se nije promijenio, osim što je posijedio oko njuške. Na farmi je bilo mnogo više životinja, kojima je Pobuna bila samo usmena tradicija. Uz Clover, bila su još tri konja, koji su nju poštovali kao majku, te su bili dobri i snažni, ali veoma glupi.

Farma je bila uspješna i dobro organizirana, a čak se i povećala, vjetrenjača je dovršena, kupljeni su novi strojevi, i izgrađene nove zgrade. Vjetrenjača je korištena kao mlin, a gradila se još jedna. Ali se o Snowbellovoj viziji više nije govorio, a Napoleon ih je osudio da su suprotnost biti animalizma. Farma je postala bogatija, ali su to osjećali samo svinje i psi, kojih je bilo mnogo, a koji su radili, kako je Squealer objašnjavao, beskrajno mnogo posla oko organizacije i nadgledanja farme. Život ostalih životinja se nije mijenjao: glad, spavanje na slami, rad u polju, hladnoća zimi, i muhe ljeti. Starije su se pokušavale prisjetiti početka Pobune, ali im nije uspijevalo, te nisu mogle s ničime usporediti svoj sadašnji život. Jedino je Benjamin tvrdio da se sjeća svakog detalja svog života i da je život uvijek jednak.

Unatoč svemu, i dalje su imale osjećaj časti i povlaštenosti što žive na Životinjskoj farmi, a tome se nisu prestajale diviti ni one kupljene s drugih farmi, te se često govorilo o povijesti farme i Majorovoj viziji. Sve su, unatoč njenoj zabrani, znale pa i pjevušile, “Životinje Engleske”.

Početkom ljeta, Squealer je odveo ovce na drugi kraj farme gdje su ostale tjedan dana. Učio ih je novu pjesmu. Jedne večeri, kad su se vraćale s posla, iz dvorišta su začuli prestrašeno rzanje Clover, a u dvorištu su ugledale Squealera kako hoda na stražnjim nogama, a ubrzo su i ostale svinje izašle u dvorište na stražnjim nogama. Napoleon, koji je izašao posljednji, u prednjim papcima je držao bič. Nakon što je šok splasnuo, u trenu u kojem su mogle izreći riječ protesta, unatoč dugogodišnjoj navici da uvijek šute, došle su ovce i počele blejati, tijekom čega su svinje otišle nazad u kuću.

Clover je odvela Benjamina iza velike suše, gdje je bilo ispisano Sedam zapovijedi. Zamolila ga je da joj ih pročita, jer je njen vid slabio, a činilo joj se da su drugačije. On je prekršio svoje pravilo i pročitao što piše na zidu – samo jedna Zapovijed: “Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih.” I potom im je prestalo biti čudno što su svinje postajale sve sličnije ljudima, imajući bičeve, noseći odjeću, čitajući novine…

Jedno poslijepodne, tjedan kasnije, izaslanstvo susjednih farmera je došlo u razgledavanje. Svinje su ih provele kroz cijelu farmu, kojoj su se oni divili, dok su životinje pljevile polje repe, nesigurne trebaju li se više bojati ljudi ili svinja.
Te večeri se iz kuće širio smijeh i pjesma. Životinje su bile znatiželjne i počele su se šuljati prema kući, predvođene Clover. One koje su mogle, provirile su kroz prozore. Ljudi i svinje su sjedili za stolom, kartali, i pili pivo, a Pilkington je održao zdravicu i kraći govor. Drago mu je bilo da je dugi period nepovjerenja i nerazumijevanja završio, govorio o pogrešnim idejama koje su o ovoj farmi kružile, ali su sad, kad su posjetili farmu, vidjeli da te ideje i sumnje nemaju osnove.

Životinje na Životinjskoj farmi rade više i dobivaju manje hrane od ostalih životinja u okrugu. Čestitao im je na uspjehu i nazdravio. Potom je Napoleon održao kraći govor, u kojem je, osim što se nadovezao na Pilkingtonov, rekao o nekoliko promjena koje će uvesti: ukidanje oslovljavanja sa “druže”, odavanja počasti Majorovoj lubanji, i promjena zastave skidanjem nacrtanog roga i kopita. Ukinuo je i ime Životinjska farma i vratio ime Vlastelinska farma, a potom nazdravio.

Životinje su ih izvana nepomično promatrale, i učinilo im se da se nešto čudno dogodilo, da su se svinje promijenile izgledom. Potom su krenule nazad, ali je iz kuće dolazila galama. Vratile su se, gledajući prizor, u nemogućnosti da razaberu tko je tamo svinja, a tko čovjek.

Vrsta djela: roman (basna)

Vrijeme radnje: niz godina

Mjesto radnje: Vlastelinska/životinjska farma, okrug Willingdon, Engleska

Likovi: Jones, Major, Boxer, Benjamin, Napoleon, Snowball, Squealer, Mollie

Analiza likova

Gospodin Jones – vlasnik Vlastelinske farme. Strog gospodar i sposoban farmer, koji je počeo propadati nakon što je izgubio veću sumu na sudu, te je počeo piti i zanemarivati sve životinje na farmi osim Mosesa. Nakon Pobune je većinu vremena provodio u gostionici Red Lion u Willingdonu, pričajući o tome što mu se desilo. Predvodio neuspješan pokušaj ponovnog zauzimanja farme. S vremenom izgubio podršku ljudi, i odselio na drugi kraj okruga.

Napoleon – “…krupan nerast, jedini berkširske pasmine na farmi, poprilično divljeg izgleda i ne pretjerano razgovorljiv, ali s reputacijom da uvijek dobije ono što želi.” (str. 18).

U konstantnomje  sukobu sa Snowballom, ruši svaku njegovu ideju i prijedlog. Protjerao je Snowballa i preuzeo kompletnu vlast na farmi. Započeo trgovati s ljudima preko gospodina Whympera, okružio se s devet pasa i rijetko napuštao kuću. Odlikovao se s obje medalje, “Životinjskim junakom prvog reda” i “Životinjskim junakom drugog reda”.

Snowball – “…je bio živahniji od Napoleona, brži na riječima i maštovitiji…” (str. 18)

Po karakteru slabiji od Napoleona. Puno se bavio organizacijom i edukacijom životinja, a vodio je i obranu farme od ljudi. Bavio se poboljšavanjem uvjeta rada na farmi, ali su rijetke njegove ideje prošle zbog Napoleona. Odlikovan medaljom “Životinjskog junaka prvog reda”, nakon Bitke, u kojoj je bio ranjen. Protjeran od strane Napoleona, i proglašen izdajnikom i Jonesovim agentom.

Squealer – “…debeljuškasti prasac izrazito okruglih obraza, blistavih očiju, žustrih pokreta i kreštava glasa. Bio je vrstan govornik…” (str. 19)

Jako uvjerljiv govornik, uvijek zadužen za objašnjavanje nepopularnih mjera, i prenošenje svih Napoleonovih naredbi i priopćenja.

Moses – pripitomljeni gavran, Jonesov ljubimac. Prenosilac neprijateljske propagande s ostalih dviju farmi. Nakon pobune nestao s farme, ali se kroz nekoliko godina vratio.

“…bio je uhoda i ogovaralo, ali i vrlo vješt govornik.” (str. 20).

Boxer – konj.

“…sada je vukao za tri konja (…) dobrovoljno je prije početka redovnog radnog vremena radio gdje se ukazala najveća potreba. Njegov je odgovor za svaki problem, za svaku poteškoću glasio: ‘Radit ću još više!’ – što je usvojio kao vlastito geslo.” (str. 30-31).

“Ne želim nikome oduzeti život, čak ni ljudima.” (str. 45). Nakon Napoleonova preuzimanja vlasti, geslo mu je postalo i “Napoleon je uvijek u pravu.”.

Odlikovan medaljom “Životinjskog junaka prvog reda” za svoje zasluge tijekom Bitke. Kroz godine je uvijek radio više negoli je mogao, a to se vidjelo samo na njegovom izgledu: “dlaka mu više nije bila sjajna kao prije, a njegova velika bedra kao da su se smanjila” (str. 117-8).

Nikad nije slušao Clover i Benjamina koji su mu savjetovali da se manje napreže. Nakon što se jedno ljetno veče srušio, odvezen je u klaonicu.

Mollie – kobila. Tašta i razmažena, ali i veoma plašljiva. Prebjegla na Foxwood.

“…nije ustajala na vrijeme ujutro, i ranije je napuštala posao tvrdeći da joj se u kopito zabio kamenčić”. (str. 31).

Mačka – “Svi su ubrzo primijetili da bi se mačka ubrzo izgubila svaki put kad bi trebalo prionuti na posao (…) uvijek je imala odlične isprike (…) prela je tako privrženo da je bilo nemoguće ne povjerovati u njezine dobre namjere.” (str. 31)

Benjamin – magarac. Nije se mnogo promijenio nakon Pobune. “…nikada nije zabušavao, ali se nikada nije ni dobrovoljno javljao za neki izvanredni posao.”

Nije se promijenio mnogo kroz godine, “osim što je posijedio oko njuške, i od Boxerove smrti postao mrzovoljniji i šutljiviji no ikada”. (str. 127)

Znao je odlično čitati, ali nikad nije čitao. Osoran. Svoje pravilo nečitanja prekršio je tek nakon mnogo godina, kad je pročitao novu, promijenjenu Zapovijed, za Clover, koja više nije vidjela čitati.

Minimus – svinja, s talentom za skladanje napjeva i pisanje pjesama. Skladao pjesmu koja je zamijenila “Životinje Engleske”.

Gospodin Whymper – bilježnik iz Willingdona, posrednik između farme i svijeta.

Posjećuje farmu svaki ponedjeljak kako bi dobio uputstva. “…omanji čovjek, prepredena izgleda, sa zaliscima (…) dovoljno bistar da prije svih shvati da će Životinjska farma trebati posrednika i da bi zastupanje (…) biti vrijedno truda.” (str. 69)

Bilješka o autoru

George Orwell (pravim imenom Eric Blair), rođen je 1903. godine u Indiji, a umro je 1950. godine.

Svoju književnu karijeru započeo je nešto kasnije. U mladosti je živio u Parizu te potom u Londonu gdje je prao posuđe. Tek je 1933. godine objavio svoju prvu knjigu “Bez pare u Parizu i Londonu”.

Pisao je eseje i romane, od kojih su najpoznatiji “1984”, i “Životinjska farma”. “1984.” je objavio malo prije smrti, 1949. godine.

Sudjelovao je u Španjolskom građanskom ratu na strani republikanaca, no bio je protjeran nakon čega se vratio u Englesku.

Tijekom drugog svjetskog rata rado je za BB, te je redovito objavljivao političke i književne članke u “Tribuneu”, “Observeru”, i “Manchester Evening News”.