BRANKA -AUGUST SENOA
Bilješke tjekom čitanja:
- Razgovor između Branke i Hermine
- Dok je Branka bila mala njezini roditelji bili su bogati sve do jednoga
dana kada je Brankin otac sve izgubio na kockanju. Kasnije joj je
umrla majka, a otac kako je bio tužan otišao je u svijet ostavivši
Branku njezinoj baki. Nakon nekoliko mjeseci izbio je građanski rat u
SAD-u i njezin tata je otišao kao dobrovoljac u rat i tamo je poginuo
- Jednog dana šetale su se Branka i Hermina po zagrebačkim ulicama
kada im se pridruži Marić
- Sve molbe koje je Branka poslala za posao učiteljice bile su odbijene
- Branki je u kuću došao Marić - ona se posvađala s njim
- Branka je poslala mnogo molbi za posao ali sve su bile odbijene zato
jer je Marić govorio razne gluposti o njoj i zato nije dobila posao
- Nakon dugog vremena Branka je dobila posao u Jalševu
- Hermina je dobila pismo od Branke gdje joj ona sve opisuje o Jalševu
- O Branki je izašao članak u novinama
- Branaki su ponudili posao u Zagrebu ali ona je to odbila
- Branku je na jednoj zabavi zaprosio grof Belizar
- Ona mu je odbila dati svoju ruku
- Župnik je nagovorio Branku da se uda za grofa
- Oni su se udali i sve je bilo dobro
Mjesto radnje: Zagreb i Jalševo
Vrijeme radnje: XIX stoljeće
Tema: Brankin život
Ideja: Pravda i ljubav uvijek pobjede
Sadržaj:
U Vlaškoj ulici živjela je djevojka po imenu Branka. Nije joj bilo više od sedamnaest godina. Bila je vrlo lijepa i vrijedna. Jednog dana dok je plela papuče došla joj je u posjet prijateljica Hermina. Počele su pričati o raznim stvarima. Branka je htjela biti učiteljica. Na kraju razgovora su se oprostile i Hermina je otišla kući. U to vrijeme, djevojke su morale biti učene o svim stvarima. Branka je bila baš takva. Imala je težak život, otac joj je bio trgovac. No prokockao je cijelo imanje i na kraju poginuo u američkom građanskom ratu. Majka joj je umrla pa ju je odgojila baka. Branka je htjela otići iz Zagreba. Jedne noći o tome je razgovarala s Herminom. U njihov razgovor uključio se i mladi gospodin Marić. Budući da je Marić bio dosadan Branka i Hermina su otišle. Kada je Branka došla kući, baka joj je dala neke papire. Saznavši da nije dobila mjesto učiteljice pala je u očaj. No sljedećeg jutra sve je bilo dobro, u posjet joj je došao Marić. Branka je prema njemu bila hladna sve dok je on nije zaprosio. Nakon kraćeg razmišljanja odbila ga je. Marić je otišao. Branka je i dalje slala molbe za učiteljsko mjesto, ali ga nije mogla dobiti. Za to vrijeme Marić je sve više želio imati Branku. On je također bio učitelj, ali je prezirao to zvanje pa je postao činovnik i špijun. Sve mu je polazilo za rukom osim osvojiti Branku. Zato je svom snagom radio da Branka ne dobije to mjesto. Lagao je ljudima da je Branka zla, a svećeniku je rekao da je nevjernica. No, kao špijun je nešto morao riješiti pa je otišao iz grada. Za to vrijeme Herminin otac je pomogao Branki da dobije mjesto učiteljice u Jalševu. Branka je obećala baki da će i nju dovesti čim se smjesti. Marić nije mogao vjerovati kada je saznao da je Branka u Jalševu. Čim je stigla Branka je napisala Hermini pismo o tome kako je putovala, kako se smjestila i kakvi su ljudi u Jalševu. Nedugo zatim Branka je poslala Hermini i drugo pismo. U njemu je pisala o glavnim ljudima iz Jalševa. Došlo je proljeće. Jednog dana, sa župnikom i načelnikovom ženom, Branka je posjetila stari grad, kojeg je posjedovao grof Belizar, koji inače živi u Beču. Iako je bio Hrvat majka ga je odgojila potpuno drukčije. Župnik je Branki i načelnikovoj ženi ispričao mnogo stvari o Belizaru. Kada je župnik završio priču vratili su se u selo. U lipnju je Brankina baka došla u Jalševo. Branka je odmah napisala pismo Hermini o tome kako se njezina baka snalazi u Jalševu, o početku školske godine i o mnogim drugim stvarima. Napokon, došla je i jesen. Grof Belizar se vratio na svoje imanje. Iz jednog razgovora sa župnikom grof Belizar je poželio upoznati Branku. Jednom prilikom Jalševački učitelj Šilić, u novinama je objavio članak protiv Branke. To je Branku veoma pogodilo. Članak je napisao neki Šilićev rođak. Jednog dana grof Belizar pođe u lov. U šumi je vidio Branku s djecom. Župnik je nabavio dokaze protiv Šilića i njegovog rođaka. Belizar je obećao župniku da će se uz njega boriti dok ga ne oslobode optužbi. Branka je poslala Hermini pismo u kojem je pisalo o ispitivanju njenog i Šilićevog odjela. Bolji je bio njezin odjel. Branka je osramotila Mišocija i tako mu vratila za urotu koju je on skovao sa Šilićem protiv nje. Još istog dana, župnik je primio pismo upućeno na Branku. U pismu je bio poziv za Branku da bude učiteljica u Zagrebu što je Branka odbila. Za jednog razgovora u šumi Belizar je župniku rekao da će zauvijek ostati u Jalševu. Isto tako je rekao da je iz Jalševa otišao zbog majke i zaljubljenosti u neku groficu. No, ispalo je da ta djevojka ima sina. Poslije razgovora otiši su u Belizarov grad. No, jedne večeri u Belizarovu gradu u prisustvu svih seljana, Belizar je zaprosio Branku. Branka ga je odbila zbog čega je tugovala. Ipak na nagovor župnika, Branka je na kraju pristala i udala se za grofa Belizara.
Analiza glavnih likova:
Branka – “Ne mislim da joj je više od semadnaest godina bilo“...
Hermina – “Uniđe mala plavuša, vitka, ponešto blijeda”...
Grof Belizar – Bogat u uljudan čovjek koji je oženio Branku
Marić – “Crte njegova lica bijahu vrlo pravilne, ali nimalo duhovite”...
Sporedni likovi:
Župnik Šilić, Šilićka, baka, Herminin otac
Dojam o djelu:
Ovaj roman mi se je svidio zato jer su se Branka i grof na kraju
vjenčali, a Branka je konačno dobila posao učiteljice u Jalševu.
četvrti način
Mjesto radnje:
Zagreb, Jalševo - zabačeno selo
Vrijeme radnje:
19. stoljeće, vrijeme ilirskog preporoda
Tema:
Život i rad učiteljice Branke u zabačenom hrvatskom selu Jalševu
Osnovna misao:
Ne živi i ne radi čovjek samo za sebe, već da pomogne i svojoj braći,
i svojim bližnjima.
Glavni likovi:
Branka, Hermina, grof Belizar, župnik jalševački, gospodin Šilić.
Sporedni likovi:
Brankin otac, Brankina baka, gospodin Marić, Herminin otac i majka,
školski izvjestitelj, mesarica, Šilićeva supruga, grofova majka,
načelnik Jalševa i njegova supruga, bilježnik Šandor, blagajnik,
zakupnik Izraeličanin, liječnik...
Pozitivni likovi:
Branka, Hermina, Herminin otac, grof Belizar, župnik, mesarica,
Brankina baka.
Negativni likovi:
Gospodin Marić, učitelj Šilić i njegova supruga, bilježnik Šandor.
Moralna karakterizacija Branke:
- dobra i poštena
«Samo Branka, najpametnija, najpoštenija djevojka, proniknuta svetim žarom za svoje znajnje, za svoj narod...»
- plemenita, poštena, puna ljubavi
«Srce me vuče među narod, među djevojke naše, da sijem ondje sjeme plemenitosti, poštenja, ljubavi.»
- vrijedna
«Vazda joj je pred očima lebdio zadatak: da mora na svoje noge stati, da se mora sama skrbit za svoj život. Da se ustrajnu radu priuči, da lakše steče sredstva za više naobraženje, počela je zarana radit za srance, pače više neg je od potrebe bilo.»
- idealista
«Branka bijaše djevojka oštroumna, logična i ozbiljna, al kraj svega toga ponešto idealistkinja.»
- iskrena
«Da, gospodine, i ja sam samo iskrena. Ja gorku istinu nisam mogla, nisam htjela zaodjenuti u slatke, dvojbene riječi.»
- domoljubna
«Takova žena bit će i bolja Hrvatica, jer stekav si naukom i radom samosvijesti, vidat će bolje rane svoje domovine, biti odvažnija, pa će i u kolu svoje obitelji radit za svoj dom, za svoj narod, uzgajat će djecu nekim svetim zanosom, nu, bit će prava hrvatska majka, koja će muža si bodrit na junaštvo, nipošto zavlačit ga u kukavštinu. U Zagrebu, u srcu naše domovine ima toliko hrvatskih obitelji kojih veže samo neka vanska sveza nipošto ljubav za posvećeno kolo domaće zadruge, ljubav za narod i domovinu, ljubav za sve čovječanstvo i što je u svijetu lijepo i plemeniti.»
- ne želi biti ničiji rob
«Zar nije robovanje kad moraš obijat i ova i ona vrata po gradu, kad moraš drhtat od hira svakoga razmaženoga gospodskog čeda, kad nemaš nad njim vlasti, jer rekneš li oštriju riječ, rasrde se roditelji, otkažu ti.»
- poštiva svoju mrtvu majku
«Majko! Slatka majko moja! Pogledaj na me, na jedinicu svoju! Putnica sam, polazim u svijet, rastajem se s tobom, tvojim milim grobom! Kunem ti se da ću biti poštena, vrijedna dovijek, da će mi srce ostati plemenito do groba!»
Poteškoće na koje nailazi Branka u Jalševu:
Kad je Branka došla u Jalševo, naišla je na negostoljubivu obitelj Šilić. Gospodin Šilić i njegova supruga bili su učitelji u školi, ali vrlo primitivni ljudi, koji se nisu brinuli ni o školi ni o djeci. U Branki su vidjeli svoju suparnicu i pokušavali joj na sve načine napakostiti. Dočekali su je u otvorenoj «kočiji», njen stan nije bio uređen, već prljav - pun svinja i kokoši. Većina ljudi u Jalševi su bili priprosti i neuki seljaci, primitivci koji su mislili da žena nije stvorena za intelektualca, već da stoji u kući, odgaja djecu i čuva blago. Kada su vidjeli da je Branka postigla velike uspjehe sa djecom, onda su uputili pismo u novine, u kojima su Branku oblatili, kako bi je iz sela istjerali.
Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini:
Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini je bio veoma težak. Seljaci su smatrali da je ulaganje novca u školu i učitelje bacanje novca, i da « glupu i prostu» djecu ne treba ništa naučiti, već samo kako da se brinu o svom imanju i blagu. Diploma im nije značila ništa, a naročito ne diploma jedne žene. Oni su uvijek radili po svome i svaka osoba koja bi predložila nešto bolje za selo za što je trebalo uložiti i novaca i truda, za seljake je bila neprijatelj. Učitelj koji se s djecom ponašao kao da su mu ravna, i pri učenju nije upotrebljavao šibu, po njihovom mišljenju djecu nije mogao ništa naučiti.
«Ona da govori s djecom kao da su joj ravna, u njezinoj školi da ne ima ni palice ni šibe, što je ipak potrebno da se djeci zarana istjeraju zle navike, naravski je da je se djeca nimalo ne plaše, i potom ne može biti nikakva napretka.»
Dojam o djelu:
Djelo mi se veoma svidjelo, jer se u njemu opisuje hrvatska djevojka,
koja voli svoju domovinu, bori se za nju, a koja je ujedno i vrijedna,
dobra, plemenita, poštena i puna ljubavi. Težak je život prošla da bi
ostvarila svoje ciljeve i na kraju je svojom upornošću i uspjela.
Naročito mi se sviđa sretan završetak knjige u kojem Branka
napokon pronađe čovjeka kojega voli, koji voli nju i ostaju zajedno.
August Šenoa rođen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine. Doba od 1865. do 1881. godine naziva se Šenoinim dobom jer ga je Šenoa obilježio značajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August Šenoa je pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao je u Zagrebu, Beču i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u “Pozoru” i “Naše gore list”. Objavio je feljtone pod nazivom „Zagrebulje“ i komediju „Ljubica“. Njegova poznata djela su Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Branka, Prijan Lovro i Prosjak Luka.
Bilješke tjekom čitanja:
- Razgovor između Branke i Hermine
- Dok je Branka bila mala njezini roditelji bili su bogati sve do jednoga
dana kada je Brankin otac sve izgubio na kockanju. Kasnije joj je
umrla majka, a otac kako je bio tužan otišao je u svijet ostavivši
Branku njezinoj baki. Nakon nekoliko mjeseci izbio je građanski rat u
SAD-u i njezin tata je otišao kao dobrovoljac u rat i tamo je poginuo
- Jednog dana šetale su se Branka i Hermina po zagrebačkim ulicama
kada im se pridruži Marić
- Sve molbe koje je Branka poslala za posao učiteljice bile su odbijene
- Branki je u kuću došao Marić - ona se posvađala s njim
- Branka je poslala mnogo molbi za posao ali sve su bile odbijene zato
jer je Marić govorio razne gluposti o njoj i zato nije dobila posao
- Nakon dugog vremena Branka je dobila posao u Jalševu
- Hermina je dobila pismo od Branke gdje joj ona sve opisuje o Jalševu
- O Branki je izašao članak u novinama
- Branaki su ponudili posao u Zagrebu ali ona je to odbila
- Branku je na jednoj zabavi zaprosio grof Belizar
- Ona mu je odbila dati svoju ruku
- Župnik je nagovorio Branku da se uda za grofa
- Oni su se udali i sve je bilo dobro
Mjesto radnje: Zagreb i Jalševo
Vrijeme radnje: XIX stoljeće
Tema: Brankin život
Ideja: Pravda i ljubav uvijek pobjede
Sadržaj:
U Vlaškoj ulici živjela je djevojka po imenu Branka. Nije joj bilo više od sedamnaest godina. Bila je vrlo lijepa i vrijedna. Jednog dana dok je plela papuče došla joj je u posjet prijateljica Hermina. Počele su pričati o raznim stvarima. Branka je htjela biti učiteljica. Na kraju razgovora su se oprostile i Hermina je otišla kući. U to vrijeme, djevojke su morale biti učene o svim stvarima. Branka je bila baš takva. Imala je težak život, otac joj je bio trgovac. No prokockao je cijelo imanje i na kraju poginuo u američkom građanskom ratu. Majka joj je umrla pa ju je odgojila baka. Branka je htjela otići iz Zagreba. Jedne noći o tome je razgovarala s Herminom. U njihov razgovor uključio se i mladi gospodin Marić. Budući da je Marić bio dosadan Branka i Hermina su otišle. Kada je Branka došla kući, baka joj je dala neke papire. Saznavši da nije dobila mjesto učiteljice pala je u očaj. No sljedećeg jutra sve je bilo dobro, u posjet joj je došao Marić. Branka je prema njemu bila hladna sve dok je on nije zaprosio. Nakon kraćeg razmišljanja odbila ga je. Marić je otišao. Branka je i dalje slala molbe za učiteljsko mjesto, ali ga nije mogla dobiti. Za to vrijeme Marić je sve više želio imati Branku. On je također bio učitelj, ali je prezirao to zvanje pa je postao činovnik i špijun. Sve mu je polazilo za rukom osim osvojiti Branku. Zato je svom snagom radio da Branka ne dobije to mjesto. Lagao je ljudima da je Branka zla, a svećeniku je rekao da je nevjernica. No, kao špijun je nešto morao riješiti pa je otišao iz grada. Za to vrijeme Herminin otac je pomogao Branki da dobije mjesto učiteljice u Jalševu. Branka je obećala baki da će i nju dovesti čim se smjesti. Marić nije mogao vjerovati kada je saznao da je Branka u Jalševu. Čim je stigla Branka je napisala Hermini pismo o tome kako je putovala, kako se smjestila i kakvi su ljudi u Jalševu. Nedugo zatim Branka je poslala Hermini i drugo pismo. U njemu je pisala o glavnim ljudima iz Jalševa. Došlo je proljeće. Jednog dana, sa župnikom i načelnikovom ženom, Branka je posjetila stari grad, kojeg je posjedovao grof Belizar, koji inače živi u Beču. Iako je bio Hrvat majka ga je odgojila potpuno drukčije. Župnik je Branki i načelnikovoj ženi ispričao mnogo stvari o Belizaru. Kada je župnik završio priču vratili su se u selo. U lipnju je Brankina baka došla u Jalševo. Branka je odmah napisala pismo Hermini o tome kako se njezina baka snalazi u Jalševu, o početku školske godine i o mnogim drugim stvarima. Napokon, došla je i jesen. Grof Belizar se vratio na svoje imanje. Iz jednog razgovora sa župnikom grof Belizar je poželio upoznati Branku. Jednom prilikom Jalševački učitelj Šilić, u novinama je objavio članak protiv Branke. To je Branku veoma pogodilo. Članak je napisao neki Šilićev rođak. Jednog dana grof Belizar pođe u lov. U šumi je vidio Branku s djecom. Župnik je nabavio dokaze protiv Šilića i njegovog rođaka. Belizar je obećao župniku da će se uz njega boriti dok ga ne oslobode optužbi. Branka je poslala Hermini pismo u kojem je pisalo o ispitivanju njenog i Šilićevog odjela. Bolji je bio njezin odjel. Branka je osramotila Mišocija i tako mu vratila za urotu koju je on skovao sa Šilićem protiv nje. Još istog dana, župnik je primio pismo upućeno na Branku. U pismu je bio poziv za Branku da bude učiteljica u Zagrebu što je Branka odbila. Za jednog razgovora u šumi Belizar je župniku rekao da će zauvijek ostati u Jalševu. Isto tako je rekao da je iz Jalševa otišao zbog majke i zaljubljenosti u neku groficu. No, ispalo je da ta djevojka ima sina. Poslije razgovora otiši su u Belizarov grad. No, jedne večeri u Belizarovu gradu u prisustvu svih seljana, Belizar je zaprosio Branku. Branka ga je odbila zbog čega je tugovala. Ipak na nagovor župnika, Branka je na kraju pristala i udala se za grofa Belizara.
Analiza glavnih likova:
Branka – “Ne mislim da joj je više od semadnaest godina bilo“...
Hermina – “Uniđe mala plavuša, vitka, ponešto blijeda”...
Grof Belizar – Bogat u uljudan čovjek koji je oženio Branku
Marić – “Crte njegova lica bijahu vrlo pravilne, ali nimalo duhovite”...
Sporedni likovi:
Župnik Šilić, Šilićka, baka, Herminin otac
Dojam o djelu:
Ovaj roman mi se je svidio zato jer su se Branka i grof na kraju
vjenčali, a Branka je konačno dobila posao učiteljice u Jalševu.
četvrti način
Mjesto radnje:
Zagreb, Jalševo - zabačeno selo
Vrijeme radnje:
19. stoljeće, vrijeme ilirskog preporoda
Tema:
Život i rad učiteljice Branke u zabačenom hrvatskom selu Jalševu
Osnovna misao:
Ne živi i ne radi čovjek samo za sebe, već da pomogne i svojoj braći,
i svojim bližnjima.
Glavni likovi:
Branka, Hermina, grof Belizar, župnik jalševački, gospodin Šilić.
Sporedni likovi:
Brankin otac, Brankina baka, gospodin Marić, Herminin otac i majka,
školski izvjestitelj, mesarica, Šilićeva supruga, grofova majka,
načelnik Jalševa i njegova supruga, bilježnik Šandor, blagajnik,
zakupnik Izraeličanin, liječnik...
Pozitivni likovi:
Branka, Hermina, Herminin otac, grof Belizar, župnik, mesarica,
Brankina baka.
Negativni likovi:
Gospodin Marić, učitelj Šilić i njegova supruga, bilježnik Šandor.
Moralna karakterizacija Branke:
- dobra i poštena
«Samo Branka, najpametnija, najpoštenija djevojka, proniknuta svetim žarom za svoje znajnje, za svoj narod...»
- plemenita, poštena, puna ljubavi
«Srce me vuče među narod, među djevojke naše, da sijem ondje sjeme plemenitosti, poštenja, ljubavi.»
- vrijedna
«Vazda joj je pred očima lebdio zadatak: da mora na svoje noge stati, da se mora sama skrbit za svoj život. Da se ustrajnu radu priuči, da lakše steče sredstva za više naobraženje, počela je zarana radit za srance, pače više neg je od potrebe bilo.»
- idealista
«Branka bijaše djevojka oštroumna, logična i ozbiljna, al kraj svega toga ponešto idealistkinja.»
- iskrena
«Da, gospodine, i ja sam samo iskrena. Ja gorku istinu nisam mogla, nisam htjela zaodjenuti u slatke, dvojbene riječi.»
- domoljubna
«Takova žena bit će i bolja Hrvatica, jer stekav si naukom i radom samosvijesti, vidat će bolje rane svoje domovine, biti odvažnija, pa će i u kolu svoje obitelji radit za svoj dom, za svoj narod, uzgajat će djecu nekim svetim zanosom, nu, bit će prava hrvatska majka, koja će muža si bodrit na junaštvo, nipošto zavlačit ga u kukavštinu. U Zagrebu, u srcu naše domovine ima toliko hrvatskih obitelji kojih veže samo neka vanska sveza nipošto ljubav za posvećeno kolo domaće zadruge, ljubav za narod i domovinu, ljubav za sve čovječanstvo i što je u svijetu lijepo i plemeniti.»
- ne želi biti ničiji rob
«Zar nije robovanje kad moraš obijat i ova i ona vrata po gradu, kad moraš drhtat od hira svakoga razmaženoga gospodskog čeda, kad nemaš nad njim vlasti, jer rekneš li oštriju riječ, rasrde se roditelji, otkažu ti.»
- poštiva svoju mrtvu majku
«Majko! Slatka majko moja! Pogledaj na me, na jedinicu svoju! Putnica sam, polazim u svijet, rastajem se s tobom, tvojim milim grobom! Kunem ti se da ću biti poštena, vrijedna dovijek, da će mi srce ostati plemenito do groba!»
Poteškoće na koje nailazi Branka u Jalševu:
Kad je Branka došla u Jalševo, naišla je na negostoljubivu obitelj Šilić. Gospodin Šilić i njegova supruga bili su učitelji u školi, ali vrlo primitivni ljudi, koji se nisu brinuli ni o školi ni o djeci. U Branki su vidjeli svoju suparnicu i pokušavali joj na sve načine napakostiti. Dočekali su je u otvorenoj «kočiji», njen stan nije bio uređen, već prljav - pun svinja i kokoši. Većina ljudi u Jalševi su bili priprosti i neuki seljaci, primitivci koji su mislili da žena nije stvorena za intelektualca, već da stoji u kući, odgaja djecu i čuva blago. Kada su vidjeli da je Branka postigla velike uspjehe sa djecom, onda su uputili pismo u novine, u kojima su Branku oblatili, kako bi je iz sela istjerali.
Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini:
Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini je bio veoma težak. Seljaci su smatrali da je ulaganje novca u školu i učitelje bacanje novca, i da « glupu i prostu» djecu ne treba ništa naučiti, već samo kako da se brinu o svom imanju i blagu. Diploma im nije značila ništa, a naročito ne diploma jedne žene. Oni su uvijek radili po svome i svaka osoba koja bi predložila nešto bolje za selo za što je trebalo uložiti i novaca i truda, za seljake je bila neprijatelj. Učitelj koji se s djecom ponašao kao da su mu ravna, i pri učenju nije upotrebljavao šibu, po njihovom mišljenju djecu nije mogao ništa naučiti.
«Ona da govori s djecom kao da su joj ravna, u njezinoj školi da ne ima ni palice ni šibe, što je ipak potrebno da se djeci zarana istjeraju zle navike, naravski je da je se djeca nimalo ne plaše, i potom ne može biti nikakva napretka.»
Dojam o djelu:
Djelo mi se veoma svidjelo, jer se u njemu opisuje hrvatska djevojka,
koja voli svoju domovinu, bori se za nju, a koja je ujedno i vrijedna,
dobra, plemenita, poštena i puna ljubavi. Težak je život prošla da bi
ostvarila svoje ciljeve i na kraju je svojom upornošću i uspjela.
Naročito mi se sviđa sretan završetak knjige u kojem Branka
napokon pronađe čovjeka kojega voli, koji voli nju i ostaju zajedno.
August Šenoa rođen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine. Doba od 1865. do 1881. godine naziva se Šenoinim dobom jer ga je Šenoa obilježio značajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August Šenoa je pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao je u Zagrebu, Beču i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u “Pozoru” i “Naše gore list”. Objavio je feljtone pod nazivom „Zagrebulje“ i komediju „Ljubica“. Njegova poznata djela su Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Branka, Prijan Lovro i Prosjak Luka.
Nema komentara:
Objavi komentar