DEKAMERON-GIOVANNI BOCCACCIO Prvi dan,prva novela fabula:

Musciatto Franzes odluči povjeriti naplatu duga od nekih Burgunđana, koji su inače poznati po svojoj svadljivosti i nepoštenju, Cepparellu iz Prata kojega su zvali Ciappalletto. Ciappalletto je bio vrlo nemoralan i koristoljubiv čovjek i upravo je zbog toga Musciatto odlučio povjeriti rješavanje svojeg problema baš njemu.

Ciappolletto se u Burgundiji smjestio kod dvojice braće Firentinaca. Ubrzo se razbolio, a zbog starosti i neurednog života liječnici mu nisu mogli pomoći. Jednog je dana čuo iz susjedne sobe svoje domaćine kako razgovaraju o tome što će s njim jer se kao pokvaren čovjek neće htjeti ispovjediti, a i ako bude htio, nijedan ga svećenik neće odriješiti grijeha. Njih će, jer su takvog čovjeka primili u kuću, svi osuditi, uzeti im imovinu, možda čak i ubiti. Ciappolletto ih utješi da se ne brinu i neka mu dovedu fratra. Braća iz jednog samostana dovedu svetog i poštenog fratra. Ciappolletto na sva fratrova pitanja daje neistitnite odgovore, a fratar mu daje odrješenje grijeha …

citat:

„…držeći ga za veoma svetog čovjeka, kao što i priliči onome tko je u potpunosti vjerovao u istinitost ser Ciappellettovih riječi. A tko i ne bi povjerovao čovjeku koji pred smrt tako govori?“

Fratar mu na kraju ponudi da ga pokopaju u njihovom samostanu na što Ciappolletto pristane. Braća su slušala ispovijed iz susjedne sobe.

„Nekoliko puta im je, slušajući što je sve ispovjedio kao svoja djela, toliko bilo smiješno da su gotovo pucali od smijeha i među sobom su govorili: “Kakav je to čovjek kojeg ni starost, ni bolest, ni strah od smrti koja mu se bliži, a ni od Boga čijem će sudu uskoro pristupiti, nisu mogli odvratiti od njegove zloće i navesti ga da poželi umrijeti drukčije od onog kako je živio.” Ali, čuvši da je rečeno da će biti pokopan u crkvi, ostalo ih nije brinulo. „

Ciappolletto je umro istoga dana, a fratar objavi da je bio sveti čovjek i da svi fratri u samostanu trebaju bdjeti nad njegovim tijelom. Narod je slušajući fratrovu propovijed o Ciappollettijevoj dobroti, pobožnosti i svetosti povjerovao u tu priču i uskoro su mu se ljudi počeli zavjetovati i smatrati ga svecem.

       DKAMERON GIOVANNI BOCCACCIO PRVI DAN PRVA NOVELA Interpretacija

lik:

Ciappolletto je bio notar koji je krvotvorio isprave, lažno svjedočio, radovao se kada bi uspio zavaditi rođake i prijatelje, bio je ubojica, psovao Boga, nikada nije išao u crkvu, varao je na kocki, previše pio, žudio za ženama, bio je, vjerojatno, najgori čovjek koji se rodio.

citat:

Evo kakav čovjek je bio taj Ciappelletto: bio je notar, ali takav da je veliki stid osjećao ako neka od njegovih isprava (a malo ih je i sastavljao) ne bi bila krivotvorena; takvih bi napraviti htio koliko god bi ih se od njega tražilo, i njih bi radije poklanjao nego što bi neke druge za velike novce sročio. S najvećim je veseljem lažno svjedočio, bio pozvan ili ne, a budući da se u to vrijeme u Francuskoj najviše vjerovalo prisegama, nije se suzdržavao od lažnog prise-zanja. U tolikim je sporovima varajući pobijedio koliko puta su ga pozvali da se svojom vjerom zakune da će govoriti istinu. Najviše je uživao, i to je pose-bice usavršavao, u zametanju zla, neprijateljstva i bruke među prijateljima i rođacima, ili bilo kim drugim, i veseliji bi postajao što su se veća zla iz toga rađala. Kad bi mu ponudili da sudjeluje u ubojstvu ili kakvom drugom zloči-nu, pristao bi bez iznimke; i više puta se i sam ponudio da vlastitim rukama nekog rani ili ubije. Psovao je Boga i svece na sva zvona i za svaku, pa i najmanju stvar, zato jer najrazdražljiviji među ljudima bio. U crkvu nikada nije išao, a svima njezinim sakramentima ismijavao se koristeći ogavne riječi, kao da se radi o kakvoj prostoj stvari, dok je, s druge strane, rado posje-ćivao krčme i druga nemoralna mjesta i tamo obitavao. Žudio je za ženama kao psi za batinama, a u nedoličnim je radnjama uživao više od bilo kojeg drugog rđavog čovjeka. Silom bi uzimao i krao, s istom  savješću s kojom bi svet čovjek pružao. Bješe tako proždrljiv i toliko voljaše piti, da mu je znalo od toga pozliti, a i odličnim ga prevarantom na kocki smatraše.

Pred smrt na sebe preuzima odgovornost za vlastite svetogrdne postupke. Odlučuje lagati svećeniku na posljednjoj ispovijedi, ne zbog vjerskih razloga i potrebe za okajanjem grijeha, nego da ne bi naštetio svojim domaćinima, dvojici braće Firentinaca.

citat:

„U svom sam životu toliko puta uvrijedio Gospoda Boga da, učinim li to još jednom na svojoj samrti, gotovo da je i svejedno. Probajte mi, stoga, dovesti jednog svetog i vrlog fratra, najboljeg što ga možete naći, ako takvih ima, i prepustite stvar meni.“

Laže fratru da se uvijek redovito ispovijedao, da nikada nije bludno zgriješio, da je postio, čak i češće nego je to zadano, da nikada nije bio lakom i da je svoje nasljedstvo razdijelio služeći Bogu, da je svoju zaradu od trgovine dijelio sa sirotinjom. Laže da nije počinio ubojstvo, da nije lažno svjedočio, klevetao, ukrao, da kao trgovac nije varao. Navodi sitne grijehe koje je učinio u dobroj namjeri ili zbog nesporazuma.

citat:

“Jesam, gosparu”, odgovori ser Ciappelletto, “govorio sam ružno o drugima. Imao sam jednom susjeda koji je, čineći time najveću nepravdu, po cijeli dan tukao ženu, te sam, stoga, jednom ružno o njemu govorio rođacima njegove žene; toliko sam se sažalio bio nad tom jadnicom koju bi on, kad god bi previše popio, nagrdio od batina.”

“…ali ne znam koga, osim ako to ne bješe jedan čovjek koji mi donese novac za tkaninu koju mu ranije prodah, i koji sam bez brojanja položio u škrinju. Poslije mjesec dana vidio sam da u njoj ima četiri novčića više nego što je trebalo biti, te sam ih, ne vidjevši ga opet i čuvavši mu ih godinu dana, dao za službu Božju.”

Kaje se što je slugu natjerao mesti u subotu navečer te tako nije iskazao poštovanje nedjelji. Kaje se što je jednom slučajno pljunuo u crkvi.

Uspijeva čak i zaplakati, navodno se sjećajući svojeg najgoreg grijeha.

citat:

“Oče moj, kad mi obećajete da ćete moliti Boga za mene, ja ću vam ga reći. Znajte da sam, kad bijah sasvim malen, jednom opsovao svoju milu majku.”

Ciappolletto ostaje dosljedan svojim lažima do kraja. Pristaje da ga pokopaju u samostanu kao poštenog i čistog čovjeka.

Kroz lik Ciappolletta Boccaccio otkriva humanističko, tj. renesansno poimanje svijeta, njegovi su likovi odlučni osloniti se na vlastite snage, on pohvaljuje ljudsku snalažljivost i lukavost.

Fratar –dobar i pobožan čovjek pozvan iz samostana da ispovijedi Ciappolletta.

citat:

„…jednog starog fratra, svetog i čestitog života, velikog poznavatelja Svetog Pisma i časnog čovjeka, kojem su svi mještani osobito odani bili, i oni ga povedoše sa sobom.“

Fratar bez razmišljanja i sumnje prihvaća sve što Ciappolletto govori jer tko bi mogao pomisliti da čovjek na samrti laže. Oduševljava se njegovom pobožnošću i čestitošću, odrješava ga svih grijeha i nudi mu pokop u samostanu. Nakon Ciappollettijeve smrti organizira bdijenje i pokop dostojan sveca i veličanjem Ciappollettijeve čistoće, pobožnosti i poštenja u narodu izaziva takvo divljenje da su ga ljudi počeli smatrati svecem i zavjetovati mu se.

citat:

Proširi se, u međuvremenu, glas o njegovoj svetosti i privrženosti koju mu ljudi iskazivaše, po kojem gotovo da i nije bilo čovjeka koji se u kakvoj nevolji zadesio a da se nekom drugom svecu a ne njemu zavjetovao. Stoga ga nazvaše ser Ciappelletto, a tako ga i danas zovu, i tvrde da je Bog mnoga čuda po njemu učinio, a čini ih i dan danas, onome tko mu se pobožno preporuči.

Boccaccio ismijava srednjovjekovni svjetonazor, ruga se lakovjernim fratrima i praznovjerju puka. Na ovaj način veliča novo doba i novog čovjeka koji se oslonjen na vlastite snage i vlastiti intelekt i dosjetljivost može izdići iznad lažnog morala, prijetvornosti i gluposti.

Boccaccio ipak ne negira i ne ismijava Boga i ne dopušta nezakonite postupke.

citat:

„Ne želim zanijekati mogućnost da je zaista blažen pred Bogom i da se, iako je vodio sraman i zao život, pred smrt tako pokaja, da je Bog možda imao milosti prema njemu i primio ga u svoje kraljevstvo. Ali, budući da nam to nije znano, prema onom što nam je očito, mislim i kazujem da je on prije u rukama vraga u paklu, nego u raju. A ako je zaista tako, velika je blagost Božja prema nama, koja ne gleda na naše pogreške, već na čistoću vjere, te nas, učinimo li svojim zaštitnikom njegovog neprijatelja vjerujući da mu je prijatelj, uslišava kao da smo se nekom istinskom svecu priklonili, kao glasniku njegove milosti.“

Autor lektire: