SMRT SMAIL AGE CENGICA-IVAN MAZURANIC




Bilješke o piscu:

Ivan Mažuranić rodio se 1814. godine u Novom Vnodolskom,
gdje je završio njemačku pučku školu. Po svršetku škole ostao je još dvije
godine u rodnom gradiću a potom odlazi u Rijeku, u gimnaziju s latinskim
i njemačkim nastavnim jezicima. Gimnaziju je završio s odličnim uspjehom
pa školovanje nastavlja 1833. godine kada seli u Zagreb, gdje upisuje
studij filozofije. Drugu godinu studija nastavlja u Ugarskoj i tamo ga zatiče
Gajev proglas za “Danicu” i “Novine horvatske”. Ujesen 1835. vraća se
u Zagreb i upisuje Pravoslovnu akademiju. Svršivši i te nauke 1838. g.
namješta se kao pravnik u odvjetničkom uredu. 1873. g. postao je
hrvatski ban, prvi “ban pučanin”. Sišavši s banske stolice više se ne bavi
politikom. Posljednje godine života proveo je u miru baveći se
matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu.
Mažuranić ja autor malog broja djela, ali po umjetničkoj vrijednosti jedan
je od najznačajnijih hrvatskih književnika. Mažuranić je nadopunio
izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gundulićeva epa “Osman”.
Mažuranićevo životno djelo “Smrt Smail-age Čengića” objavljeno je 1846.
god. u almanahu “Iskra”. Ep je komponiran u pet pjevanja (Agovanje,
Noćnik, Četa, Harač i Kob) i donosi stvarnim povijesnim događajem
inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi, njegovom bezdušnom
tiranstvu i nasilju nad crnogorcima, te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj
pogibiji.

Kratki sadržaj:

Agovanje
Smail-aga je vladao u Hercegovini kao turski plemić. On je bio poznat kao
mučitelj crnogoraca koji mu se nisu htjeli pokoriti. U jednom okršaju on ih
je veliki broj zarobio. Željan da gleda krv i mučenje aga naredi svojim
slugama đelatima da izvedu zatvorenike i starca Duraka koji ga je htio
zaplašiti da će mu se crnogorci osvetiti. Aga muči crnogorce na razne
načine. Jedne je dao nabiti na kolac, druge vješati, a trećima je dao
odrubiti glave. On se nadao da će čuti jauke, vapaj i molbe, ali to se nije
dogodilo. Zbog toga agu obuze paničan strah koji je krio u sebi.
Pošto to nije doživio on dovede starca Duraka i sina mu Novicu.
Kod njih mu je to uspjelo jer su oni gledali smrt svoje crnogorske braće.
Durak je molio, pištao i vikao da ga pomiluju. Veoma sretan da je uspio
istjerati strah iz njih aga je veselo gledao vješanje Duraka. Sve je to
gledao starčev sin Novica i on se zakune da će se osvetiti agi za njegovo
nedjelo.

Noćnik
Pošto nije Novici udovoljio želju da pusti njegova oca aga u svom
prijašnjem đelatu naiđe na protivnika. Novica odlazi u šume i po brdima
dolazi u Crnu Goru. Bojao se je dvaju neprijatelja: age i crnogoraca.
Međutim on se svejedno uputi u crnogorski tabor. Došavši pod zidine
noćnika Novica naiđe na stražara preobučenog u crnogorsku nošnju.
Stražar ga pušta unutra pod uvjetom da odloži oružje. Novica za osvetu
agi odlazi među crnogorce, odnosno do njihovog vojvode da bi se složili i
zajedno uništili agu.

Četa
Jedne tamne noći kretala se po planinama jedna kolona, a pravac joj je
bila Hercegovina. Šuteći, prolazila je četa od stotinu crnogoraca na čelu sa
Mirkom kao harambašom. Nisu bili to birani momci nego je to bila grupa
crnogoraca koja je imala jedan cilj: uništiti tursku vlast. Da bi četa ostala
neprimjećena putovala je samo noću. Jednog sunčanog dana četa se
odmorila. Već predvečer čuli su viku pastira koji su skupljali svoja stada
koja su se nalazila oko Morače. U to vrijeme do čete je došao starac i
počeo ih je ispovijedati, blagoslivljati i davati im savjete kao iskusan
čovjek. Starac je rekao četi da treba da se bore protiv Turaka.
Starac ode ali nakon njega dođe neki čovjek koji je bio obučen u odijelo
turskog đelata. Svi se crnogorci odmah uhvate za mačeve. Tada im on
kaže da će se zajedno osvetiti Smail-agi.

Harač
Jednog lijepog sunčanog dana otputi se Smail-aga sa svojim haračlijama
na granicu Crne Gore. Šatore je razapeo i poslao haračlije. Oni se svi
vraćaju praznih ruku. Haračlije traže od raje zlatnik po glavi, a od porodice
jednog ovna. Raja nije platila harač jer nije imala novaca. Aga naredi da
mu se dovede raja. Ljutit aga htjede da iskaže svoje junaštvo na raji.
Bacivši se "đilitom" umjesto raje pogodi turčina usred oka. Ljutit na taj
neuspjeh ode da smišlja muke za raju. Naredivši da se raja poveže za
repove konjima naredi vojvodi Bauku da ga proslavi na guslama.
Bauk mu otpjeva pjesmu o junaku koji kasnije pogiba. Iza šatora u
grmlju vidjele su se na više mjesta po dvije svijetle točke koje su se dobro
isticale u tamnoj noći. Bijahu to crnogorci. Čuje se pucanj, jedan, dva, tri,
a zatim se čuje agin glas koji viče slugama da mu dovedu konja.
Pade tu mrtav aga i sluge. Jedino se spasi Bauk. Novica je htio da izvrši
svoju osobnu osvetu ali ga jedan turčin ubi. Crnogorci se vratiše kao
pobjednici i odniješe aginu glavu.

Kob
Pod Lovćenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuća.
U njoj živi jedan turčin odjeven u punu ratnu opremu. Na licu mu izgleda
da je ljut, međutim samo to samo tako izgleda. Taj čovjek je Smail-aga.
To je njegovo čelo, njegove ruke i odijelo, al' sve to visi obješeno i tužno.
Proganja ga savjest. Ovim zadnjem djelom Mažuranić nas obavještava da
je život Smail-age gotov i da je on jadan.

Analiza glavnog lika:

Smail-aga Čengić
Krvoločni tiranin, bezobzirno i nemilosrdno ubija crnogorce, utjeruje
harač, ubija starca Duraka (Novičin otac), boji se osvete crnogoraca,
na kraju djela biva ubijen.