nedjelja, 25. prosinca 2016.

Nikolaj Vasiljevic Gogolj- Mrtve duse

Kratak sadržaj
Roman počinje dolaskom Pavela Ivanoviča Čičikova, nekadašnjeg carinskog službenika optuženog za krađu i korupciju, u mali grad u Rusiji. Kako je vešt u komuniciranju sa drugim ljudima i ima dobro razvijene društvene veštine, nije mu trebalo puno da se zbog svoje slatkorečivosti brzo uključi u novu sredinu.
Druži se sa uglednim ljudima, odlazi na brojne ručkove i večere i osvaja skoro sve stanovnike. Pravi razlog dolaska u malo mesto je čudna trgovina. O čemu se radi i šta to Čičikov radi sve vreme? Od raznih plemića i drugih gradskih moćnika on zapravo kupuje „mrtve duše“.
Vreme koje je Gogolj opisao u romanu predstavlja period kada je u Rusiji još uvek postojalo kmetstvo, a događalo se da kada kmetovi umru to ne bude nigde zabeleženo, pa je tako moglo da se dogodi da kmetovi koji su mrtvi, budu još uvek na popisu živih.
Ovde na scenu stupa Čičikov koji traži od njihovih vlasnika da mu prepuste te mrtve duše uz malu naknadu ili bez plaćanja, jer ovim činom Čičikov ih oslobađa nameta koji moraju da plate za sve umrle kmetove.
Šta je prava namera Čičikova? On želi da se dokopa poseda gde država za nisku cenu nudi zemljište. Njemu su mrtve duše trebale jer bi ih prijavio kao svoje kmetove, zbog čega bi na kraju dobio kredit u banci. U početku je sve išlo onako kao što je zamislio i činilo se da neće biti nikakvih problema.
Kreće sa svojim slugama ka veleposednicima koje je pre toga upoznao u gradu, a Mamilov jedan od vlastelina, mu daje svoje kmetove besplatno. Čičikov kreće dalje, a kada je pala noć i više nije znao gde je, došao je do imanja udovice Korobočke, koju uprkos tome što joj je cela ideja bila sumnjiva, uspeva da nagovori da mu proda kmetove.
Nakon udovice se zaputio prema bahatom i uvek pijanom vlastelinu Nozdrjovu sa kojim se posvađao i skoro dobio batine. Obišao je još nekoliko veleposednika i sa većim ili manjim uspehom uspeo da skupi „mrtve duše“. Bio je toliko sposoban da je nagovorio gradsku administraciju da mu po skraćenom postupku izda sve dokumente potrebne za prenos vlasništva nad dobijenim kmetovima.
Kada se činilo da je napokon uspeo i da je stekao ugled, uslediće neuspeh jer se saznalo sve o čudnim trgovačkim manipulacijama. U poslednji čas beži iz grada kako bi izbegao hapšenje, a nakon nekog vremena pokušava isto, ali u drugom gradu.
Sprijateljio se sa nekoliko veleposednika i dogovorio predaju „mrtvih duša“, a sa jednim veleposednikom je bio toliko dobar da je neko vreme proveo kod njega. Kako je sve vreme razmišljao samo o trgovini, Čičikov je želeo da izgladi sukob između prijatelja Tentjotnikova i Betriščeva sa čijom kćerkom Ulinjkom je trebao da se venča.
Baš kao i pre kada se činilo da je uspeo, Čičikov upada u nevolju jer su otkrivene malverzacije, a zbog krivotvorenja testamenta završava u zatvoru. Nakon što je mislio da je sve gotovo uspeva da se spasi uz pomoć lokalnog bogataša Murazova. Čičikov seda u kočiju i tu prestaje rukopis romana.
Vrsta dela: roman
Vreme radnje: prva polovina 19. veka
Mesto radnje: manji gradovi u Rusiji
Autor: Nikolaj Vasiljevič Gogolj
Glavni lik: Pavel Ivanovič Čičikov
Pavel Ivanovič Čičikov je glavni lik romana „Mrtve duše“ oko kojeg se vrti cela radnja, a iako se u romanu spominju i drugi likovi, oni su samo jedan deo koji dopunjuje priču i zahvaljujući kojima čitalac može da dobije jasniju sliku o tome ko je zapravo bio Pavel Ivanovič Čičikov.
Za razliku od drugih romana i ostalih vrsta književnih dela gde su glavni likovi ujedno i junaci i pozitivni, Čičikov je opisan kao anti-junak ili kao čovek kakvog možete sresti u pravom životu, a koji je shvatio da samo nepoštenim načinom i sumnjivim metodama može doći do ostvarenja cilja, nadajući se da neće biti otkriven.
Ko je Čičikov? On je bivši carinski službenik koji je zbog nezakonitih radnji kao što je krađa dobio otkaz i sada mora da pronađe novi način da zaradi za život. Kako u sebi nije imao previše skrupula i nije se toliko zamarao moralom, odlučio je da postane ugledan član društva zahvaljujući najnovijoj prevari koje se dosetio.
Bio je svestan da će morati da počne ispočetka u manjem gradu gde ga niko ne poznaje i gde će zahvaljujući svom šarmu i slatkorečivosti postići cilj. Upravo zbog društvenih veština kojima je vladao u potpunosti, uspeo je u naumu i prevario mnoge veleposednike.
Iako je pravda ponekad spora, ona sa vremenom dođe, pa je tako Čičikov uhvaćen u prevari i da izbegne zatvor beži iz grada i odlazi u drugo mesto. Uprkos tome što je skoro uhvaćen on ne planira da stane nego nastavlja po starom samo sa novim ljudima.
Na kraju završava u zatvoru, ali se ipak izvuče. Kako roman nije dovršen pretpostavlja se kako se Čičikov nije promenio i da je do kraja života pokušavao na nepošten način da stekne ugled u društvu.
Beleška o autoru
Nikolaj Vasiljevič Gogolj je utemeljio ruski realizam. Rodio se 31. marta 1809. godine u mestu Veliki Soročinci u Ukrajini, koja je u vreme njegovog rođenja bila deo velikog ruskog carstva.
Kada je završio sa školovanjem, sa navršenih devetnaest godina odlazi u Petersburg i nakon brojnih poslova, među kojima je bio i pokušaj da postane glumac, počinje da radi u državnoj službi na mestu činovnika.
Dok je radio u državnoj službi o svom trošku je objavio srednjoškolsku poemu, ali zato što nije dobro prihvaćena, Gogolj je spalio sve primerke i počeo da razmišlja o tome da emigrira u daleku Ameriku.
Nekoliko godina je radio u državnoj službi i onda je odlučio da je došlo vreme za promenu, pa je počeo da predaje istoriju u internatu za žene, a paralelno je radio kao privatni učitelj za decu bogatih. U tom periodu je objavio zbirku novela „Večeri na majuru kraj Dikanjke“. Ubrzo je postao poznat u književnim krugovima i sprijateljio se sa Puškinom.
Godine 1835. objavljuje zbirku pripovedaka „Mirgorod“ gde se nalazi i delo „Taras Buljba“, koje će 1842. godine biti prošireno u roman. Iste godine je objavio i „Arabeske“ sa esejima i pripovetkama. Tada počinje ciklus „peterburških pripovedaka“, a najpoznatije su „Kabanice“ i „Nosa“.
Godine 1836. sledi uspeh sa komedijom „Revizor“. Pretpostavlja se da mu je ideju za spomenutu komediju dao Puškin kao i za roman „Mrtve duše“. Njih je Gogolj zamislio kao „Božanstvenu komediju“ od Dantea.
Mrtve duše su zato trebale da imaju tri dela, a od kojih je jedino dovršen prvi deo objavljen 1842. godine trebao biti kao Pakao. Na drugom delu je radio preko deset godina, a s vremenom je od liberala postao fanatični vernik i konzervativac i sledbenik crkve. Zbog toga je 1848. godine otišao na hodočašće u Palestinu.
Pretpostavlja se da je pod uticajem jednog od sveštenika spalio drugi deo Mrtvih duša, a uskoro je 4. marta 1852. godine i umro.

Nema komentara:

Objavi komentar